Biti roditelj je najljepši ali ujedno i najteži posao na svijetu a ne psotoji neki priručnik kako ga dobro obaviti jer je svako ljudsko biće priča za sebe. Danas vam donosimo par savjeta.
Koncept majčinstva često se romantizira kao nešto prirodno i bezuvjetno, ispunjeno ljubavlju, razumijevanjem i brigom. U stvarnosti, veza između majke i djeteta često je složenija. Unatoč tome što većina majki ima najbolje namjere, postoje slučajevi kada njihovo ponašanje postaje emocionalno štetno i predstavlja prijetnju djetetu. Psiholozi upozoravaju da ovi obrasci nisu nužno povezani s nasiljem ili zanemarivanjem, već često proizlaze iz pretjerane brige, stalne kritike ili uloge žrtve.
Talijanska psihologinja Ana De Simone dokumentirala je nekoliko vrsta toksičnih majki koje su imale dubok utjecaj na emocionalni razvoj njihove djece, a ti su učinci bili vidljivi tek u odrasloj dobi. Roditelji koji pretjeruju, ali to žele činiti još više. Jedna uobičajena strategija su majke koje nemaju drugih briga osim svog djeteta. One se odriču vlastitih želja, interesa i veza u korist stalne uključenosti u djetetov život. U početku se ovo ponašanje čini kao primjer tipične majke. Međutim, problem je kada se ovaj pretjerani oprez koristi kao sredstvo kontrole.
Od malih nogu djecu se uči da sve “duguju” svojim majkama, uključujući svoja postignuća, odluke, pa čak i vlastitu radost. Te majke često komuniciraju sa svojom djecom o svojim žrtvama i žele da ona održavaju stalnu emocionalnu dostupnost. Ako je dijete zainteresirano za autonomiju, to se smatra izdajom. Rezultat je osjećaj krivnje koji se povezuje s djetetom kako sazrijeva, a to se posebno odnosi na one koji pokušavaju postaviti granice ili žive vlastiti život daleko od majčinih željenih standarda. Ova djeca često teško donose odluke i oklijevaju razočarati druge.
- Protivljenje umjesto podrške Drugi oblik toksičnog ponašanja pokazuju majke koje nerado pokazuju toplinu i imaju prvenstveno negativan stav prema pogreškama. Njihovu komunikaciju karakteriziraju česta ažuriranja, usporedbe s drugima i podcjenjivanje uspjeha. Pohvale su rijetke, a ako se i dogode, obično ih slijede dodatni zahtjevi ili procjene. Djeca koja žive u takvom okruženju vjeruju da nisu dovoljno dobra. Svaki neuspjeh smatraju potvrdom vlastite nevrijednosti, dok im uspjesi ne pružaju zadovoljstvo jer očekuju dodatne kritike.
Kasnije se to može izraziti kroz usmjerenost na savršenstvo, strah od neuspjeha i stalnu potrebu za vanjskim odobravanjem. Njihovo samopouzdanje je nisko, a unutarnji glas često preuzima majčinu kritiku. Kada dijete postane pomagač svojoj majci. Posebno složen obrazac povezanosti pokazuju majke koje se dosljedno prikazuju kao žrtve stvari. Otvoreno raspravljaju o svojim brigama, neuspjesima i boli, često pred svojom djecom, u nadi da će dobiti razumijevanje i utjehu.
Dijete prelazi u ulogu emocionalne podrške, unatoč tome što nema spremno razumijevanje teme. Ta se djeca rađaju rano i preuzimaju odgovornosti koje nisu njihove. Uče ih se potiskivati vlastite želje kako bi se zaštitili od opasnosti predatora. Kao odrasli obično imaju problema s postavljanjem granica, osjećaju se odgovornima za emocije drugih i privlače ih veze koje zahtijevaju stalnu zaštitu drugih. Briga o sebi im je nepoznata, jer su naučili da su potrebe drugih obično važnije. Dugoročni učinci emocionalno nabijenog odgoja. Bez obzira na vrstu ponašanja, imaju zajedničku karakteristiku koja ostavlja značajan emocionalni utjecaj.
Odrasla djeca toksičnih majki često imaju problema s osjećajem krivnje, nesigurnosti i unutarnje napetosti. Mogu imati problema s partnerskim odnosima, strah od napuštanja ili potrebu za stalnim provjeravanjem. Neki ljudi razvijaju ovisnosti o drogama ili destruktivno ponašanje kao način privremenog suočavanja s unutarnjim nezadovoljstvom. Ključno je prepoznati da te posljedice nisu uzrokovane time što djeca ne razumiju majčine namjere, već nedostatkom prepoznavanja ili zadovoljenja njihovih emocionalnih potreba. Djetetu je potrebna zaštita, podrška i prihvaćanje, a ne dojam da mora osvojiti ljubav.
Svijest kao prvi korak prema reformi. Prepoznavanje toksičnih trendova ključno je za borbu protiv njihovog utjecaja. Odrasli koji su odgojeni na ovaj način često prvo prepoznaju korijene svojih problema u djetinjstvu kroz samopromatranje ili terapiju. Učenje kako definirati vlastite granice, prepoznati zahtjeve vlastitog srca i osloboditi se krivnje povezane s našim odgovornostima dug je i nužan proces. Osim toga, ključno je prepoznati da majke mogu pokušati promijeniti svoje ponašanje.
Razumijevanje vlastitih emocionalnih problema, učenje o zdravom roditeljstvu i razvijanje emocionalne svijesti mogu uvelike poboljšati odnose s djecom. Kada se roditeljstvo temelji na međusobnom poštovanju, podršci i razumijevanju, stvara se prostor u kojem se dijete može razvijati kao sigurna i dosljedna osoba.
