Kolokvijalno uvjerenje je da je najteže svladati prokletstvo roditelja. Prema ovom vjerovanju, tko god je predmet roditeljskog prokletstva, patit će od nedostatka sreće i uspjeha u svom životu. Pronicljivi i mudri starac po imenu Pajsije ispričao je činjenični izvještaj o prokletstvu svoje majke.
Tijekom prisjećanja ispričao je priču o siromahu koji nije imao sreće na svojoj strani. Život ovog čovjeka bio je prožet bolešću i nesrećom. Jednog se dana posvađao s majkom, koja mu je dala mudar savjet: „Možda imaš moje odobrenje, ali da bi ga dobio, moraš također tražiti i dobiti majčin blagoslov. Zastao je prije nego što je progovorio. – Mislim da mi ga neće dati, tata. Još sam ga jednom potaknuo: “Samo pokušaj. Ako odbije, reci joj ovo: ‘Jedan mi je stariji čovjek savjetovao da razmislim, jer ćeš i ti jednog dana predati dušu Bogu.’ Nakon njegovog odlaska, njegova majka ga je blagoslovila i izgovorila sljedeće riječi: Nakon što je blagoslovio dijete, čovjek nije gubio vrijeme i brzo je otputovao na planinu Atos, noseći brojne darove i odišući radošću kroz ples.
Njegovo ushićenje bilo je očito, dok je opetovano uzvikivao svoju zahvalnost Bogu, sve dok je lio suze od sreće. Važno je razumjeti da učinci roditeljske kletve, ili čak samo njihovo neodobravanje, mogu biti nevjerojatno snažni. Jednostavno biti meta roditeljskog bijesa može biti dovoljno da se dijete osjeća zarobljeno u stanju stalne svađe, nesposobno pronaći bilo kakvu radost ili pozitivnost u svom životu. Djeca koja dožive ovu vrstu emocionalnog nemira često jako pate u sadašnjem životu. Iako će možda pronaći neku mjeru utjehe u svom sljedećem životu, dok rade na iskupljivanju svojih prošlih djela, ožiljci njihove prethodne patnje možda nikada neće u potpunosti zacijeliti.
Izjava koju je dao Abba Isaak je da oni koji podnose muke u svom sadašnjem životu u biti konzumiraju pakao. Obrazloženje iza ovoga je da duhovni zakoni koji su u igri rezultiraju smanjenjem mučenja prisutnih u paklu. Međutim, čak i roditelji koji daju obećanje đavlu šaljući mu svoju djecu, zapravo daju vragu vlasništvo nad njima. Vrag će tvrditi da su mu sami roditelji obećali djecu, pa ih on kao takve ima pravo tražiti. U mjestu Farasa živio je bračni par s malim djetetom koje je često plakalo. Otac, frustriran djetetovim neprestanim suzama, često bi izgovorio neku rečenicu. Sudbina je htjela, kad god bi izgovorio ove riječi, dijete bi nestalo iz njegove kolijevke. Uznemirena, majka bi tražila utjehu kod Hadžiefendije.
Dijete su zgrabili demoni, kako se kaže, Hadžiefendija, moli se za mene. Hafendija bi otišao sa scene, izmolio litaniju kraj krevetića i dijete bi se vratilo. Ovaj ciklus bio je ponavljajući obrazac bez kraja. Unesrećena žena je tugovala: „Hadžiefendija, neka su tvoje molitve sa mnom, dokle ćemo još ovo trpjeti? Nikada se ne umorim posjećivati, a umorite li se vi dolaziti k meni? Vragu će dosaditi i napustiti dijete. Od tog vremena dijete nikada nije nestalo. Kako je sazrijevao, nazivali su ga “izrod vraga”. Nahuškao je cijelo selo, nikome nije dao predaha. Moj otac je jako patio zbog njega. Posjetio bi jednog čovjeka i rekao: “Rekao je to i to o tebi”, prije nego što bi to isto učinio drugom. Njih dvoje bi se svađali i tukli, samo da bi shvatili da su prevareni i molili bi ga za oprost. Bio je doista đavolski, đavolskog nasljeđa. Sve je to bio dio Božjeg plana da potakne ljude da budu oprezniji i svjesniji. Druga je stvar kako će Bog suditi ovom čovjeku. Bez obzira na to, bit će mnogo koristi.
Često se kaže da je najvrjedniji oblik bogatstva na svijetu blagoslov roditelja, dok je u monaštvu najveći blagoslov primiti blagoslov svoga Starca. Zbog toga se obično savjetuje tražiti roditeljski blagoslov. Sjećam se majke koja je imala četvero djece, au razgovoru s njom izrazila je tugu što joj se nitko od djece još nije oženio. Srce me boljelo zbog nje i zbog djece koja su sada bila siročad. Usrdno sam se molila za njih, ali bezuspješno. Postalo mi je jasno da je u igri nešto što je bilo izvan mog razumijevanja. Djeca su tvrdila da su začarana. Naglasili su da se ne radi o vještičarenju, inače bi bilo očitije. Pitao sam je li im možda majka opsovala, što su mi potvrdili. Otkrili su da im je majka tijekom dana ponavljala “ostani panjevi, ostani panjevi” kad bi se loše ponašali.
Savjetovao sam im da odu do svoje majke i nježno je prodrmaju, rekavši joj da traži iskupljenje, prizna svoje grijehe i da ih od tada samo blagoslovi. U roku od godinu i pol, svo četvero djece su se vjenčali. Majka, koja je bila udovica i činilo se da je u stanju očaja, borila se s nestašnom djecom koja su prekoračila svoje granice i naišla na njezine kletve. U slučaju da roditelji prokunu svoju djecu i nakon toga umru, kako se djeca mogu osloboditi prokletstva? Za početak, ako djeca traže “greške” u sebi, mogu otkriti da su bila neposlušna i da su roditeljima nanijela bol, što ih je navelo da ih prokunu. Ako priznaju svoje nedjelo te se iskreno pokaju i iskupe, možda će moći razbiti prokletstvo. Drugo rješenje je da djeca unaprijede svoje duhovno ja, što bi moglo biti od koristi i njihovim roditeljima. Jedan stariji čovjek jednom je ispričao da su ga roditelji prokleli kad je ušao u samostan. Međutim, u njegovom slučaju kletva se na kraju pretvorila u blagoslov.
