Održavanje čistoće i higijene u našem domu je jako važno a to može oduzimati puno vremena rada i truda, ukoliko se dobro ne organizujemo. U nastavku vam donosimo savjet.
Moja baka, koja je sada napunila devedeset godina, cijeli je život posvetila jednostavnom, ali izuzetno učinkovitom održavanju doma. Njezina kuća uvijek je zračila urednošću i toplinom, iako nije imala moderne uređaje, skupocjene preparate niti složene trikove s interneta. Njene navike bile su temeljene na četiri osnovna pravila koja je svakodnevno primjenjivala, a tek kada sam počela živjeti sama, shvatila sam koliko su ti jednostavni principi zapravo mudri i koliko olakšavaju svakodnevni život.
Prvo pravilo koje je stalno ponavljala odnosilo se na red i pravovremeno izvršavanje malih zadataka. Smatrala je da se nered nikada ne smije odgađati jer se ne nakuplja odjednom, nego postupno, kroz svakodnevne sitnice. Zato je svaki mali zadatak rješavala odmah – šolja nakon kave išla je u sudoper, kuhinjski štednjak se brisao odmah nakon kuhanja, a odjeća nije ostajala razbacana po stolici, nego se slagala ili stavljala u košaru za pranje.
U početku mi je to izgledalo pretjerano i nepotrebno, ali vrlo brzo sam uvidjela da takav način rada sprječava gomilanje problema i da je mnogo učinkovitiji od pokušaja da se sve očisti odjednom tijekom vikenda. Danas mi redovno održavanje kuće oduzima svega nekoliko minuta, a rezultat je kuća koja uvijek izgleda uredno i svježe.
- Drugo pravilo moje bake bilo je povezano s mirisom u domu. Čista kuća po njenom mišljenju nije samo ona koja vizualno blista, nego i ona koja ugodno miriše. Nije koristila skupe osvježivače zraka, nego se oslanjala na prirodne metode. Često je u kuhinji kuhala vodu s kriškama limuna i nekoliko karanfilića, dok su se u ormarima nalazile male vrećice s lavandom. Provjetravanje prostorija smatrala je ključnim, pa je svaki dan otvarala prozore barem deset minuta, bez obzira na vanjske uvjete, jer je svjež zrak prema njenom mišljenju odmah osvježio i uredio prostor.
Treće pravilo odnosilo se na minimalizam i kontrolu predmeta u kući. Baka nije voljela gomilu stvari po policama i ladicama. Smatrala je da višak predmeta stvara nervozu i otežava održavanje reda. Redovito je prolazila kroz garderobu, kuhinju i druge prostorije, odvajala ono što više ne koristi, poklanjala ili bacala nepotrebno, a preostalo držala uredno složeno. Takva praksa oslobađala je prostor, smanjivala skupljanje prašine i omogućavala da kuća djeluje prozračnije i ugodnije. Danas vidim koliko su ove navike praktične i koliko pomažu da svakodnevno održavanje doma bude jednostavno i brzo.
Četvrto pravilo koje je baka isticala odnosilo se na način čišćenja. Smatrala je da dom treba održavati s ljubavlju i smireno, a ne pod stresom i nervozom. Nikada nije čistila ljuta ili pod pritiskom. Dok je sređivala kuću, često bi pustila glazbu, otvarala prozore i polako prolazila kroz prostor. Kuća, prema njenom uvjerenju, nije trebala biti savršena poput muzeja ili hotela, nego ugodno mjesto za život u kojem je normalno da se povremeno pojavi nered, posebno kada su prisutni gosti ili djeca.
Učila me je da uredan dom ne znači odsutnost bilo kakvog traga života, nego organizaciju, mir i stalne male navike. Danas se često sjetim njezinih riječi kada osjećam potrebu kupiti nešto nepotrebno ili kada mi se činilo da kuća nikada neće biti savršeno čista. Njezina disciplina i jednostavan pristup svakodnevnim zadacima omogućili su da njen dom izgleda ugodno i uredno, a osjećaj sigurnosti i topline koji pruža neprocjenjiv je.
Sada, kada sam sama, primjenjujem te iste principe i shvaćam da je uredan dom rezultat sitnih koraka koji se ponavljaju svakodnevno. Bakin primjer naučio me je da red i pažnja prema prostoru donose unutarnji mir i da nije potrebna skupa oprema ni složeni trikovi da bi dom bio čist, ugodan i zdrav za život. Upravo zbog tih jednostavnih pravila njezin dom već desetljećima zrači toplinom, urednošću i harmonijom, bez obzira na godine i materijalne uvjete.
