Poznati srbijanski psihijatar i seksolog, profesor dr. Jovan Marić, preminuo je u 82. godini života. Marićev buran život doživio je pozornost javnosti kada se sa sinom posvađao oko stana od 120 četvornih metara u srcu Beograda. Marić je u jednom televizijskom nastupu izgovorio riječi koje su zaprepastile publiku i koje i danas izazivaju duboke emocije.
Jovan Marić je tijekom jutarnjeg programa molio svog sina Mateju da ga ne izbaci iz stana. Jovan, koji stari i nije dobro, nema kamo otići. Sina je uvjeravao da neće biti još dugo, možda još godinu-dvije, te da će stan na kraju biti njegov. Liječnik je priznao krivnju za okolnosti oko stana, priznajući da je u darovnom ugovoru propustio navesti pravo na stalni boravak. Pokojna Marić izrazila je nevjericu, navodeći da je takva pojava izvan okvira njezine mašte. Javno je preko novina preklinjala sina da dođe u njezin stan kako bi se pomirili i ispričali jedno drugom. Žalila je što ga nije vidjela sedam godina, unatoč svojoj želji, te je ostala u neizvjesnosti oko njegovog sadašnjeg izgleda. Njezine su riječi bile ispunjene tugom.
Na televizijskom ekranu liječnik je svom sinu održao dirljiv govor. Otkrio je da je jedva preživio koronavirus te da je imao i rak prostate. Rekao je da mu je vrijeme ograničeno. “Dragi moj sine, budi uvjeren da će moja odsutnost biti neminovna i uskoro će sva moja imovina postati tvoja”, umirivao je svoje dijete Marić. Vrijedi napomenuti da se Jovan Marić ženio tri puta i sa svakim od supružnika dobio dijete. Posljednji od tih brakova bio je s Danijelom Tiosavljević, s kojom je dobio sina Mateja.
Profesor dr. Jovan Marić, koji kaže da je medicinu zavolio proučavanjem latinskog jezika, rođen je 11. avgusta 1941. godine u Bijeljini. Nažalost, ne sjeća se svog oca jer je smaknut kao oporbenjak. Tijekom svoje akademske karijere tri je godine radio kao demonstrator anatomije čime je stekao dragocjena znanja. Iako je medicinski program trajao pet godina, Marić ga je uspio završiti za nešto manje od pet godina. Prema vlastitom kazivanju, sebe je nazivao herojem jer je u lipnju uspio položiti sve ispite. U lipnju 1964. postao je prvi član izvanredne klase od 700 studenata koji su diplomirali, postigavši ovo postignuće u dobi od 22 godine.
