U većini slučajeva imovina preminule osobe ide njegovim nasljednicima i to se riješava ostavinskom raspravom na sudu. Međutim ukoliko pokojnik nije imao rodbinu evo šta se dešava.
U jednom naselju u Širokom Brijegu nedavno su preminule dvije starije osobe, a iza njih je ostala imovina koja uključuje kuću s okućnicom i zemljište, a za koju, prema tvrdnjama susjeda, ne postoje zakonski nasljednici. Ovi preminuli nisu imali bračnog partnera, djecu ni bližu rodbinu koja bi po zakonu mogla steći pravo nasljeđivanja. Također, nisu postojale ni oporuke niti ugovori o doživotnom izdržavanju, što situaciju čini pravno jednostavnom, ali ujedno i osjetljivom za lokalnu zajednicu.
U Federaciji Bosne i Hercegovine, Zakon o nasljeđivanju jasno regulira ovakve situacije. Kada osoba umre bez nasljednika, njena imovina automatski prelazi u vlasništvo općine ili grada na čijem području se nekretnine nalaze. Lokalna samouprava tada preuzima pravni položaj nasljednika, a zakonski nije moguće da se odrekne nasljedstva.
Za pokretnu imovinu vrijedi slično pravilo – ona prelazi na općinu ili grad u kojem je ostavitelj imao prebivalište ili boravište u trenutku smrti. Ako pak osoba nije bila prijavljena ni u jednoj općini ili gradu u FBiH, imovina se prenosi na mjesto gdje je bila upisana u evidenciji državljana.
- U slučajevima kada postoji bračni partner, ali ne i djeca, zakon predviđa drugačiju raspodjelu. Polovinu ostavinske imovine nasljeđuje supružnik, dok drugu polovicu stječu roditelji ili njihova djeca, odnosno braća i sestre ostavitelja. Osim toga, zakon prepoznaje pravo bračnog partnera na izdvajanje svog dijela imovine ukoliko se radi o bračnoj stečevini, jer je po Obiteljskom zakonu suvlasnik u jednakom omjeru, osim ako se drugačije nije ugovorilo. Ovaj pravni okvir omogućuje ravnotežu između prava partnera i ostalih potencijalnih nasljednika.
Sve češće se u praksi koristi i ugovor o doživotnom izdržavanju, koji omogućuje pravno reguliranje imovine i nasljeđivanja unaprijed. Takvim ugovorom jedna strana preuzima obvezu da doživotno brine o drugoj osobi, a zauzvrat stječe pravo na imovinu nakon smrti primatelja izdržavanja. Zakon precizira da imovina koja je predmet valjanog ugovora ne ulazi u ostavinsku masu primatelja izdržavanja.
Obveze izdržavanja obuhvaćaju smještaj, prehranu, brigu u slučaju bolesti i zadovoljenje drugih osnovnih životnih potreba. Prijenos vlasništva, međutim, najčešće se odgađa do trenutka smrti osobe koja prima izdržavanje, što osigurava da prava obje strane budu zaštićena.
Praktične posljedice ovakvih zakonskih odredbi jasno se vide u slučajevima kada ostavitelji nemaju nasljednike i oporuku. Imovina automatski prelazi u vlasništvo lokalne samouprave, što može biti od velike važnosti za planiranje lokalnih resursa i očuvanje zemljišta. U praksi, mnogi građani i pčelari, poljoprivrednici ili vlasnici kuća koriste mogućnost sklapanja pravnih ugovora kako bi unaprijed definirali kome će njihova imovina pripadati, izbjegli komplikacije i dugotrajne ostavinske postupke te osigurali da njihova svojina bude raspodijeljena u skladu s njihovim željama.
Na lokalnom nivou, primjeri poput ovog iz Širokog Brijega služe kao podsjetnik koliko je važno planirati nasljeđivanje i imovinska prava. U situacijama kada nema nasljednika, općina ili grad postaju privremeni ili trajni čuvari imovine, što može uključivati prodaju, prenamjenu ili očuvanje zemljišta i objekata u javnom interesu. Takve odluke su važne i za očuvanje kulturne i društvene baštine, jer nekretnine koje prelaze u javno vlasništvo često imaju širi značaj za zajednicu.
Sve ove zakonske odredbe, ugovori i pravila jasno ukazuju na značaj pravne zaštite i planiranja nasljeđivanja. Čak i u slučajevima kada nema očitih nasljednika, zakon predviđa jasno pravilo kako postupati, čime se smanjuje mogućnost nesporazuma ili spora. Za pojedince koji žele imati kontrolu nad svojim imanjem i osigurati da njihova imovina bude raspodijeljena prema želji, pravni ugovori i planiranje ostavine predstavljaju najbolji način da se izbjegnu komplikacije i osigura mirna i stabilna budućnost za lokalnu zajednicu.
