Poznati glumac Žarko Laušević preminuo je od raka pluća u 63. godini života, ostavivši iza sebe naslijeđe iznimnih glumačkih ostvarenja. Njegova prerana smrt služi kao dirljiv podsjetnik na nepredvidljivost života. Laušević se na vrhuncu karijere profilirao kao voljen i cijenjen mladi glumac s impresivnim repertoarom zapaženih izvedbi. Međutim, sudbina mu je dodijelila grubu ruku kakvu nije mogao predvidjeti, čak ni u najtužnijim zamislima.
U ljeto 1993. godine u jednom podgoričkom kafiću dogodio se nasilnički čin Žarka Lauševića, u kojem su poginuli Dragor Pejović (20) i Radovan Vučinić (19), a Andrija Kažić je ranjen. Žarko se kasnije našao u zatvorskoj ćeliji, gdje je nosio veliki teret svoje krivnje i kajanja. Iako je kroz svoje književne radove javnosti iznio samo djelić svojih emocija, preživjeli Andrija Kažić nakon tragičnog događaja ostao je uglavnom izvan javnosti. Tek se 2009. godine rijetko pojavio u javnosti, javno oprostio Žarku i medijima istaknuo kako prema njemu nema zluradost.
Događaji koji su se zbili su na pragu zrelosti. Vrijeme ide naprijed, a ja sam zahvalan na svojoj sreći. Ne samo da sam osigurao posao, nego sam i blagoslovljen najdragocjenijim darom: dva sina. Nakon što sam doživjela nesreću u kojoj sam imala ozljede na testisima, pojavila se zabrinutost da nikada neću moći imati djecu. Nedvojbeno je veći izazov onima koji su izgubili vlastitu djecu. Iako više nisam u kontaktu s obitelji Pejović, Vučinići su mi susjedi. Iako su nastavili sa svojim životima, i dalje nose bol gubitka sina. Međutim, kako vrijeme prolazi, ova bol postupno nestaje. Takva je priroda života”, ustvrdio je tada Kažić.
Nakon te kobne noći, Andrija je doživio niz iskustava koja su mu promijenila život. Tu i tamo naleti na vijesti o Žarku, ali se svjesno trudi izbjeći ponovno proživljavanje događaja koji je tako duboko utjecao na svačije živote. “Iako sam mu oprostio, moram reći da se moji sadašnji osjećaji prema Žarku Lauševiću najbolje mogu opisati kao apatija”, otkrio je Andrija 2009. godine. Napomenuo je i da rado gleda Lauševićeve glumačke nastupe. U rijetkoj izjavi za medije, Andrija je izrazio divljenje i naklonost umjetnikovom radu, a posebno njegovoj glumi. “Kao gledatelj,” izjavio je, “mogu sa sigurnošću reći da sam duboko cijenio njegovu umjetnost i potpuno uživao u njegovom radu.
Još u srpnju 2009. Slavica Vučinić i Slavka Janošević, sestre Radovana Vučinića iz Podgorice, napisale su otvoreno pismo javnosti u Srbiji. U dopisu je istaknuta isključiva želja obitelji da Žarko Laušević odsluži svoju zakonitu kaznu bez ikakvih umanjenja jer ni po jednom kriteriju ne ispunjava uvjete za tu naknadu. Obitelj je pojasnila da se nikada ni na koji način nije osvetila. Prošlo je 16 godina od ubojstva koje se dogodilo u kafiću “Epl”, a za to vrijeme potencijalna meta za bilo kakvu tobožnju odmazdu bila su djeca Žarka Lauševića, sestra Branimira Lauševića, pa i sam Žarko. Međutim, nikome od njih nije se dogodilo ništa ružno. Obitelj Vučinić na kraju zaključuje da će i dalje ostati neokrznuti.
Postoje pojedinci koji smatraju da se neki aspekti tragične noći zanemaruju ili mijenjaju. To se vidi kao trik da se umanji težina Lauševićevog ponašanja, a da se istovremeno veličaju postupci onih koji su stradali, a to su Radovan Vučinić i Dragor Pejović. Sukladno bilateralnom sporazumu između Crne Gore i Srbije, predsjednik Srbije Boris Tadić ga je 2011. godine pomilovao. Sporazumom je predviđeno da počinitelj kaznu služi u zemlji porijekla.
