Danas se sve više i sve otvorenije govori o mentalnim problemima koji muče mnoge. Veliki broj pripadnika mlađih generacija pati od stresa i anksioznosti pa i depresije. Svakome od nas je jako teško priznati samom sebi pa onda i drugima da se borimo sa mentalnim problemima i da potražimo pomoć.

Nisu svi problemi vidljivi na prvi pogled: Znakovi da osoba možda krije unutrašnju borbu

Iza osmijeha, šale i svakodnevnih razgovora ponekad se mogu skrivati umor, tuga ili emocionalne teškoće koje osoba ne želi ili ne zna pokazati drugima. Zbog toga je važno obratiti pažnju ne samo na riječi, već i na promjene u ponašanju.

U svakodnevnom životu ljudi često nauče kako da sakriju ono što zaista osjećaju. Mnogi nastavljaju obavljati svoje obaveze, razgovarati s drugima i izgledati potpuno funkcionalno, iako se iznutra suočavaju s velikim pritiskom.

Upravo zbog toga stručnjaci za mentalno zdravlje naglašavaju važnost pažljivog posmatranja komunikacije. Riječi koje osoba izgovara samo su jedan dio priče, dok govor tijela, izraz lica i promjene u ponašanju mogu pokazati ono što nije izrečeno.

Ipak, važno je naglasiti da nijedan pojedinačni znak ne znači automatski da neko ima određeni mentalni problem. Svaka osoba može imati drugačiji način reagovanja na stres, tugu ili životne izazove.

Ono na šta vrijedi obratiti pažnju jesu neuobičajene i dugotrajne promjene koje odstupaju od ponašanja kakvo je kod te osobe ranije bilo uobičajeno.

POZADINA DOGAĐAJA: Kada riječi i ponašanje ne šalju istu poruku

Ljudi ponekad pokušavaju sakriti vlastite emocije kako ne bi zabrinuli druge, izbjegli osudu ili zadržali sliku da je sve u redu.

Zbog toga se unutrašnje stanje osobe ne mora uvijek podudarati s onim što pokazuje prema okolini.

Jedan od znakova na koji stručnjaci obraćaju pažnju jeste nesklad između onoga što osoba govori i načina na koji se ponaša.

Neko može reći da je dobro i da nema problema, ali njegov izraz lica, ton glasa ili način kretanja mogu pokazivati napetost, tugu ili zabrinutost.

To ne znači nužno da osoba namjerno skriva istinu. Ponekad ljudi jednostavno nisu spremni priznati sebi koliko im je teško ili ne znaju kako izraziti ono što osjećaju.

Neki pojedinci pažljivo biraju riječi i daju odgovore koji djeluju unaprijed pripremljeno. Umjesto spontanog razgovora, komunikacija može djelovati udaljeno, posebno kada se dotaknu teme koje su emocionalno osjetljive.

Promjene u načinu govora, izbjegavanje određenih tema ili nagla nervoza tokom razgovora mogu biti znak da osoba nosi teret o kojem ne govori.

Govor tijela često otkriva ono što riječi ne kažu

Neverbalna komunikacija ima veliku ulogu u svakodnevnim odnosima. Pogled, držanje tijela, pokreti ruku i izraz lica često šalju poruke koje osoba možda ni sama ne primjećuje.

Neko ko prolazi kroz težak period može početi izbjegavati kontakt očima, djelovati napeto ili pokazivati promjene u ponašanju koje ranije nisu bile prisutne.

S druge strane, neki ljudi pokušavaju sakriti svoje teškoće tako što postaju pretjerano aktivni, stalno se šale ili ostavljaju utisak da su uvijek dobro raspoloženi.

Iza takvog ponašanja ponekad se može nalaziti pokušaj da se prikrije unutrašnja nesigurnost, umor ili emocionalna iscrpljenost.

Nagli prelazi između različitih raspoloženja također mogu privući pažnju. Ako osoba koja je ranije bila mirna iznenada postane povučena, razdražljiva ili izrazito emotivna, moguće je da se nešto promijenilo u njenom životu.

Izbjegavanje ličnih tema može biti znak zatvaranja

Još jedan obrazac koji može privući pažnju jeste izbjegavanje razgovora o osjećajima, porodici ili ličnim problemima.

Neke osobe lako razgovaraju o poslu, svakodnevnim obavezama i nevažnim temama, ali se povlače kada razgovor postane dublji i kada treba govoriti o vlastitim emocijama.

Takvo ponašanje može imati različite razloge. Neko se boji osude, neko ne želi opterećivati druge, dok neko jednostavno nikada nije naučio kako otvoreno razgovarati o osjećajima.

Osoba koja je na poslu vesela i komunikativna može kod kuće ili u privatnim razgovorima postati tiha i zatvorena.

Zbog toga je važno ne donositi zaključke prebrzo, ali primijetiti kada se neko iznenada promijeni i kada mu je možda potrebna dodatna pažnja.

Zašto ljudi skrivaju svoje teškoće?

Postoji mnogo razloga zbog kojih ljudi ne govore otvoreno o svojim unutrašnjim problemima.

Neki se plaše osude okoline, neki osjećaju stid, dok drugi vjeruju da uvijek moraju izgledati snažno i sposobno.

U društvu koje često naglašava uspjeh i pozitivnost, mnogi ljudi imaju osjećaj da nemaju pravo pokazati slabost ili priznati da im je teško.

Zbog toga se emocionalne teškoće često skrivaju iza rečenica poput „sve je u redu“ ili „nije ništa strašno“, čak i kada se osoba iznutra bori sa velikim pritiskom.

Prepoznavanje takvih situacija nije samo pitanje pažnje prema drugima, već i stvaranje okruženja u kojem ljudi mogu otvoreno govoriti bez straha od ismijavanja ili odbacivanja.

Kako pružiti podršku osobi koja možda prolazi kroz težak period

Ako primijetimo promjene kod nekoga ko nam je blizak, najvažnije je pristupiti bez osuđivanja.

Umjesto pritiska i pitanja koja mogu djelovati kao ispitivanje, korisnije je pokazati iskrenu brigu.

„Kako se stvarno osjećaš?“
„Ako želiš razgovarati, tu sam.“

Jednostavne rečenice mogu napraviti veliku razliku jer osobi pokazuju da nije sama.

Aktivno slušanje često je jedan od najvažnijih oblika podrške. Nekada čovjeku nije potreban savjet, već osjećaj da ga neko vidi, razumije i prihvata.

Važno je zapamtiti da niko ne može dijagnosticirati tuđe stanje samo na osnovu nekoliko znakova ponašanja.

Ipak, pažnja prema promjenama i spremnost da pružimo podršku mogu imati veliki značaj.

Mentalne teškoće nisu znak slabosti. Kao i fizičko zdravlje, emocionalno stanje zahtijeva brigu, razumijevanje i ponekad stručnu pomoć.

Ponekad jedna iskrena rečenica, jedan razgovor ili osjećaj da nekome nije svejedno mogu biti prvi korak prema tome da se osoba više ne osjeća sama u onome kroz šta prolazi.