Lidija Ćirić, Ražnatovićeva dadilja, namjerno je ostala izvan medijske pozornosti jer ne traži javno eksponiranje. Međutim, zbog nemilosrdne prirode medija, s njom je napravljen intervju u kojem se zadubilo u teme koje su se za Arkanova života smatrale zabranjenim. Tijekom prvog intervjua, Lidija, koja je bila Ražnatovićeva dadilja, ispričala je značajne detalje o ranoj fazi susreta s pjevačicom i njezinim suprugom, zapanjivši sve dodatnim otkrićima.
Preko puta hotela Jugoslavija mojoj sestri odjednom je zazvonio telefon. Bio je to poziv čovjeka koji je ranije služio u Arkanovoj gardi. Svrha poziva bila je pronaći butik djevojku za Cecu. Iako je isprva tražio Maju, ona je taj dan slučajno bila odsutna pa sam umjesto nje otišla k sestri. Kad ga je obavijestila da Maja nije dostupna, predložila mu je da Lidija može pomoći. I tako je Lidija preuzela razgovor i nastavila s pričom.
Nisam se mogla zamisliti u toj situaciji, pitajući se što bih uopće radila u butiku. Haljine i ja se jednostavno ne miješamo. Onda je predložio mojoj sestri da otputujem u Jugoslaviju i dođem do Cece. Dvoumila sam se jer sam tek završila trening, a pomisao da na razgovor za posao idem u trenirci činila mi se apsurdnom. No, čuo sam da je plaća bila primamljiva – 500 maraka, dok je većina ljudi zarađivala tek tri marke. Ispričala je ovu priču, razmišljajući o tome kako se činilo da se sudbina poigrala s njom.
Po ulasku u butik dala je do znanja hrabrom izjavom: “Došla sam ravno s treninga, pa nosim tenisice i tenisice. Ako si ti za to, onda si i ja za tebe. Ako ne, Ja ću izaći.” Ceca ju je srdačno dočekala unutra, izrazivši radost zbog sličnosti njihovih imena. Obavijestila ju je da sutradan počinje raditi, doduše u muškom butiku. U tom sam trenutku otkrio da u okolici postoje četiri butika. A sada, ne mogu poreći svoju znatiželju. Odjednom izranja Željko. Bez oklijevanja ga poziva da se upoznamo i odmah ga obavještava o mom nedavnom treningu. Sam spomen moje posvećenosti fitnesu, apstinencije od pušenja i pića, u Željku zapali iskru entuzijazma.
U razgovoru sa mnom izrazio je svoje odobravanje i oduševljenje, pozitivno ocijenivši. Nastavio me voditi kroz razne butike. Spomenulo se da će sutradan početi s radom, raditi od podne do 8 navečer. Pogled mu je susreo moj dok je pitao: “Postoje li drugi koji posjeduju slične kvalitete kao ti?” Kao odgovor, poručio sam da nema nikoga poput mene. Ova sjećanja ispričala je Lidija u intervjuu za “Fajter”. U izuzetno brzoj tranziciji, prešla je iz svoje prethodne uloge u butiku na preuzimanje odgovornosti dadilje.
Na televiziji sam zatekla Cecu i njega. Bilo mi je čudno da su svi ustali kad je on ušao, dok sam ja ostala sjediti. Kasnije su mi rasvijetlili njegov identitet. Arkan je primijetio da ga jako cijenim, ali da nemam osjećaj straha. Tu osobinu mi je zavoljela Ceca i Arkan. Nakon zatvaranja butika, uputio mi je poziv da se pridružim njegovoj slastičarnici “Ari”. Bez obzira na okolnosti, moja je želja bila pronaći izlaz. Nakon toga sam zaposlena da brinem o Anastasiji, koja je rođena 1998. godine. Moja odgovornost je trajala sve do bombardiranja. Nakon sahrane naša komunikacija je prekinuta, kako je izjavila bivša Ražnatovićeva dadilja.
