Prošlo je već pet godina od smrti Isidore Bjelice koaj je po svemu bila originalna i unikatna pojava na društvenoj sceni u Srbiji. Ona je preminula nakon duge borbe sa opakom bolesti.
Književnica Isidora Bjelica, koja je umrla 2020. godine u 53. godini života, ostavila je značajan trag u kulturnom krajoliku, ali i u životima mnogih pojedinaca. Njezin život nije obilježen samo uspješnim književnim ostvarenjima, već i iznimnom hrabrošću i predanošću suočavanju s teškom bolešću. Isidora je imala rak koji je sedam godina bio ograničen na njezine jajnike. Ovaj oblik raka smatra se jednim od najopasnijih i najtajnijih tipova raka, jer obično nema simptoma sve dok bolest ne uznapreduje u kasnijoj fazi. Od ovog oblika raka godišnje u zemlji oboli oko 1000 žena, a više od polovice žena ne može preživjeti.
- Isidora se s bolešću bori od 2013. godine, u tom teškom razdoblju nije odustala niti je prestala pričati o svojim iskustvima. Njezin sukob nije bio samo fizički, već i emocionalni, jer je bolest preuzela njezino tijelo, dok je u isto vrijeme stekla bolje razumijevanje života, ljubavi i vlastite unutarnje moći. Isidora je otvoreno govorila o svojoj bolesti usmeno i pisano, imala je i brojne javne nastupe i intervjue u kojima je opisivala i objašnjavala svoje metode i filozofiju. Jedan od najzapaženijih trenutaka u njezinoj javnoj borbi bio je kada je odlučila otkriti svijetu kako je proputovala čak 12 zemalja i iskusila brojne tretmane, uvijek u potrazi za novim pristupima liječenju. Njezina namjera da ostane sa svojom djecom, koja su bila primarni izvor njezine snage, bila je izvanredna.
“Nemam pojma kako nastaje rak, ali osjećala sam da ne mogu odustati”, rekla je tada Isidora i pokazala svijetu koliko je odlučna i borbena. Njezina borba nije bila ograničena na fizičke probleme. Isidora je smatrala da emocionalne traume i tuga imaju značajnu ulogu u razvoju bolesti, izbjegavala je nezdravu hranu, alkohol i cigarete, ali je ipak osjećala bol, koju je opisala kao “galone boli”. Smatrala je da bolest nije samo posljedica tjelesnog zdravlja, već je povezana i s emocionalnim i psihičkim stanjem pojedinca.
Isidora je iz vlastitog iskustva prepoznala da život nije posve ugodan, ali je i pružio priliku za promišljanje i osobnu transformaciju. Kroz sav svoj naporan rad i uspjeh, ponovno se uzdigla i pronašla energiju za nastavak. Za Isidoru su bila značajna i druga financijska pitanja. Troškovi njezinih liječenja, posebice onih u inozemstvu, bili su previsoki, pa je pokrenuta kampanja prikupljanja novca za njezine terapije u Švicarskoj. Pjevač Vlado Georgiev održao je tri koncerta kako bi prikupio novac za Isidoru, pjevao je više od 6 sati iako je bolestan.
Isidora je to cijenila, uzimajući šalu Vladi Georgieva: “Rak je najveća sponzoruša, nikad ne prestaje trošiti novac.” Isidora je bila zahvalna na pruženoj pomoći, ali nije odustala, već je nastavila da traži načine za borbu protiv bolesti. Unatoč fizičkim i psihičkim poteškoćama, Isidora Bjelica se i dalje bavila pisanjem. Njezina književna postignuća postala su prikaz njezina unutarnjeg sukoba. Pisanje je bilo zamišljeno kao sredstvo izražavanja njezinih iskustava, ali je također pružalo utjehu drugima. Neki od njezinih najpoznatijih romana, u kojima je hrabro dokumentirala svoje avanture, postali su popularni među čitateljima sličnih životnih ciljeva.
Njezin je stil pisanja prvenstveno bio emotivan i iskren, a njezine su riječi stvarale osjećaj zajedništva i pomoći onima koji su iskusili slične poteškoće. Unatoč tome što se Izidorino vrijeme na bojnom polju oslanjalo na svoju obitelj, prijatelje i djecu, mnogima je također bila izvor snage. Isidora Bjelica je svojom rečju, podvizima i životnom pričom postala simbol nepokolebljivosti duha, vere i hrabrosti, ali i nepokolebljivosti koja je prisutna u najtežim trenucima života, kao i osećaja za lepotu i smisao.
Njena književna ostavština i dalje će biti relevantna i nadahnjivati nove generacije, jer će zbog njenog značajnog uticaja na srpsku književnu scenu, njen primjer hrabrosti u težnji za pravdom i poštenjem biti inspiracija onima koji imaju slične izazove.
