Štitna žlijezda ili štitnjača je mali organ leptirastog oblika koji je smješten u našem grlu i koji ima jako važnu funkciju. U nastavku saznajte kako da otkrijete da joj smeta gluten.
Hormoni u našem tijelu imaju ključnu ulogu u održavanju ravnoteže i pravilnom funkcioniranju svakog organa. Oni djeluju kao kemijski signali koji aktiviraju različite procese u organizmu, ali da bi bili učinkoviti, moraju se povezati s odgovarajućim receptorima na staničnim membranama.
Na primjer, hormon štitne žlijezde može djelovati samo na receptor štitne žlijezde i ni na koji drugi. U tijelu postoje dva receptora koja se nalaze u svakoj stanici – receptor za štitnu žlijezdu i receptor za vitamin D. Ove dvije žlijezde igraju izuzetno važnu ulogu u zdravlju jer svaka stanica u tijelu ovisi o štitnoj žlijezdi i njenom pravilnom funkcioniranju.
Ako hormoni štitne žlijezde nisu na optimalnoj razini, ostatak tijela neće funkcionirati kako bi trebao. Na svijetu preko 250 milijuna ljudi pati od hipotireoze, stanja koje nastaje kada štitna žlijezda ne proizvodi dovoljno hormona. Statistika pokazuje da će svaka osma žena u svom životu imati problema s funkcijom štitne žlijezde. Ovaj poremećaj često je autoimune prirode, što znači da je imunološki sustav tijela odgovoran za napad na štitnu žlijezdu. Iako mnogi ljudi nisu svjesni toga, gluten može biti jedan od ključnih faktora koji uzrokuje autoimune reakcije u tijelu.
- Gluten, protein koji se nalazi u pšenici i drugim žitaricama, može izazvati reakciju u tijelu ako uđe u krvotok kroz sluznicu crijeva. Imunološki sustav prepoznaje gluten kao strano tijelo i proizvodi antitijela za njegovo uništavanje. Međutim, problem nastaje kada imunološki sustav pogrešno prepozna štitnu žlijezdu kao gluten, uzrokujući njen napad. Zbog toga ljudi koji pate od autoimunih bolesti povezane s glutenom često imaju problema sa štitnom žlijezdom, a simptomi poput umora i iscrpljenosti mogu biti prvi znakovi koji ukazuju na ovo stanje.
Mnogi ljudi pogrešno misle da je netolerancija na gluten samo celijakija, no to je samo jedan oblik ove bolesti. Istraživanja pokazuju da samo oko 10% osoba s celijakijom imaju simptome netolerancije na gluten, dok približno svaka dvadeseta osoba na svijetu pati od necelijačne netolerancije na gluten. Važno je napomenuti da se simptomi mogu javiti tek nekoliko tjedana nakon konzumacije glutena, a ponekad je potrebno i do šest mjeseci da bi se organizam oporavio od upalnog odgovora.
Simptomi netolerancije na gluten mogu biti vrlo različiti i često neprepoznati. Na primjer, probavne smetnje kao što su plinovi, nadutost, proljev ili zatvor mogu biti znakovi problema s glutenom, osobito kod djece. Također, keratoza pilaris, poznata i kao “pileća koža”, koja se pojavljuje na rukama, može biti povezana s ovom netolerancijom.
Osim toga, ljudi koji imaju problem s glutenom često osjećaju umor nakon obroka koji sadrži gluten, a mogu imati i autoimune bolesti poput Hašimotovog tiroiditisa, reumatoidnog artritisa, lupusa, psorijaze ili multiple skleroze. Neurološki simptomi poput vrtoglavice ili problema s ravnotežom, hormonalna neravnoteža, migrenske glavobolje, kronični umor, fibromijalgija, upale i bolovi u zglobovima te problemi s raspoloženjem poput anksioznosti i depresije također mogu biti znakovi netolerancije na gluten.
Kada osoba ima netoleranciju na gluten, često se ne prepoznaju svi simptomi odmah, jer oni mogu biti blagi ili se javljaju postepeno. Međutim, dugoročno, izlaganje glutenu može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Ako sumnjate na netoleranciju na gluten, preporuča se posjetiti liječnika i poduzeti odgovarajuće testove kako bi se utvrdilo da li je gluten uzrok vaših simptoma. U mnogim slučajevima, izbjegavanje glutena može značajno poboljšati zdravlje i smanjiti simptome.
Iako je netolerancija na gluten često zanemarena i nedovoljno prepoznata, važno je razumjeti kako ovaj protein može utjecati na zdravlje, osobito kada je povezan s autoimunim bolestima i štitnom žlijezdom. Zdrav način života, uravnotežena prehrana i izbjegavanje glutena mogu značajno poboljšati kvalitetu života i smanjiti rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema. Prepoznavanje simptoma i pravovremeno liječenje mogu spriječiti dugoročne komplikacije i pomoći u održavanju optimalnog zdravlja.
