Rođena 22. srpnja 1972. godine u Trebinju, Nataša Ninković poznata je srpska glumica koja je svjetsku slavu stekla ulogom Vere u filmu “Spasiteljica”. Nataša je odrasla u tradicionalnom domaćinstvu s roditeljima Milenom i Brankom, te starijim bratom Petrom. Majka joj je radila u tekstilnoj industriji, dok je otac nastavio karijeru inženjera. S nepunih sedam godina krenula je na glumački put upisom u dramski studio Mome Brkića. Samo dvije godine kasnije debitirala je u kazalištu, no njezina je strast prema glumi nedugo nakon toga splasnula. Na kraju se preselila u Beograd, gdje je iz prvog pokušaja uspješno položila prijemni ispit na Fakultetu dramskih umjetnosti. Pod vodstvom profesora Vladimira Jevtovića usavršavala se uz talentirane vršnjake kao što su Danijela Nela Mihajlović, Danijela Ugrinović, Danijela Kuzmanović, Karolina Cimeša, Vojin Ćetković, Sergej Trifunović, Nebojša Glogović i Boris Pingović. Godine 1994. Nataša je ponosno diplomirala na instituciji.
Smrt člana obitelji snažno je pogodila Natašu Ninković, vidljivo je iz njezine nedavne objave na društvenim mrežama. Iskrenim natpisom uz fotografiju svog voljenog rođaka, glumica je izrazila dubinu svojih emocija. “Ovo nije ono što želimo! Ne mogu nastaviti bez vaše prisutnosti” – napisala je glumica, prije nego što je podijelila dirljivu anegdotu koja je pojačala emocionalni dojam njezinih riječi:
Uz niz emotikona crnog srca, prenijela je duboki osjećaj usamljenosti koji ju je izjedao tog dana. Vidjevši fotografiju koju je glumica uslikala u dvorištu rodne kuće Nataše Ninković u Trebinju, njeni pratioci su posumnjali da bi žena na slici mogla biti njena voljena majka Milena Ninković, koja joj je sve vrijeme bila stalna podrška tokom njene karijere glumice.
Iako je Nataša rijetko pričala o svojoj majci, stalno je isticala jedinstvenu povezanost koju dijele kao majka i kći. U veselom razgovoru u emisiji “Sceniranje” bivša glumica podijelila je šaljive razgovore sa svojom majkom. Osvrćući se na turobnu prirodu trebinjskih dženaza, izrazila je želju za drugačijim ispraćajem. Umjesto suza i hvalospjeva, zamislila je slavlje svog života kroz glazbu koju je voljela. Majka joj je zaigrano odgovorila, podsjetivši je da bez kćeri ne bi imao tko podijeliti suze. Oboje su u ovoj razmjeni pronašli veliku zabavu.
