Kada je bio mlad, čvrsto je odlučio da živi kao lav, na vrhu lanca ishrane, a bio je upravo takav košarkaš: neustrašiv, ne bi pobegao ni od tuče. na zemlji. Veza sa košarkom i gerilcima koštala ga je dva braka. Uspeli su samo da ga nakratko obore, zbog čega je doživeo srčani udar, tako da je, kako je rekao, “umalo stigao na drugu stranu reke, ali onda nije morao da plaća skele”. . Ovo je životna priča legendarnog Gorana Gelbovića, nekadašnjeg igrača Partizana i reprezentacije, a sada igrača broj jedan u Beogradskoj areni. Prvo, detinjstvo provedeno u južnim pokrajinama Srbije: – Rođena sam u Dečanima na Kosovu i Metohiji, jer mi je baka tamo bila babica. Školovala se u Kraljevini Jugoslaviji i bila je kadetkinja kraljice Marije. Nakon što je završila tu prestižnu školu u Beču, našla je posao u svojoj domovini, na Kosovu. Dakle, većina moje porodice je rođena tamo, moja majka je takođe rođena u Dečanima. Inače, mi smo iz Kruševa, ja sam odrastao u tom gradu – počeo je Gelbovič da priznaje ljubav.
– Moj otac je bio iz Pešte, preselio se u Kruševac pedesetih godina i upoznao moju majku, koja je bila glumica. Dakle, moja porodica je mješavina seljačkih i buržoaskih gena. Skrećem pažnju na svog oca, Pesteza. Tih godina sam odrastao kao i svi u toj velikoj, uređenoj zemlji, iz radničke porodice. Nakon škole odmah izlazite napolje da se bavite raznim sportovima. Neko vrijeme moj tata nije ni znao da igram košarku. Mislim da nije naučio pravila do kraja života. -Zato što sam bio mali, nisam odustajao od sebe, mislim, svađali bismo se po 200 puta dnevno u školi sa svima i on me je uvek kontrolisao. Jednom smo igrali na školskom turniru i okupilo se mnogo djece. Vikali su: “Hm, hm!”, a on je prišao misleći da se svađam s nekim. Uvijek je držao kišobran i počeo me juriti po polju. Nevoljno sam ga uvjerio da ja zapravo igram igru.
