Jedna mlada djevojka koja je završila samo devet razreda škole prijavila se za rukovodeći posao u jednoj velikoj kompaniji. Primili su je ali nisu imali namjeru da je i zadrže. Tokom sedmice probnog rada šefovi su je ponižavali i ismijavali zbog njenog obrazovanja i prethodnog posla kasirke. Međutim, na završnom razgovoru pred šest rukovodilaca iznenadila je sve kada je zatražila ogromnu mjesečnu platu.

Djevojci s devet razreda škole smijali su se zbog plate koju je tražila: Direktorica joj je zatim postavila neobičan zadatak

Mlada djevojka koja je završila samo devet razreda škole prijavila se za rukovodeću poziciju u velikoj kompaniji, iako je ranije radila kao kasirka. Tokom sedmice probnog rada pojedini nadređeni otvoreno su je omalovažavali zbog obrazovanja i prethodnog zaposlenja. Na završnom razgovoru pred šest rukovodilaca iznenadila ih je zahtjevom za mjesečnu platu od 320.000, što je izazvalo glasan smijeh. Direktorica je zatim odlučila provjeriti njene sposobnosti zadatkom u kojem je trebalo jednako rasporediti četiri flaše vode na šest osoba. Djevojka je ostala mirna, a prema pripovijesti, njen odgovor iznenadio je sve prisutne.

Za većinu kandidata razgovor za posao predstavlja priliku da pokažu svoje znanje, iskustvo i sposobnosti. Međutim, djevojka iz ove priče već na početku susrela se s potpuno drugačijim odnosom. Umjesto da joj pruže mogućnost da predstavi ono što zna, pojedini rukovodioci odmah su počeli procjenjivati njenu vrijednost na osnovu školske spreme.

Njena biografija bila je kratka. Završila je devet razreda škole, nije nastavila formalno obrazovanje, a prethodno radno iskustvo stekla je radeći na kasi. Upravo su ti podaci bili dovoljni da šef kadrovske službe Kovalj zaključi kako nema šta tražiti na rukovodećoj poziciji.

Ipak, kandidatkinja nije smatrala da njeno obrazovanje i raniji posao moraju predstavljati konačnu granicu profesionalnog napredovanja. Odlučila je iskoristiti priliku koju je dobila, bez obzira na nepovjerenje ljudi koji su trebali procijeniti njene sposobnosti.

Prvi susret obilježilo je poniženje pred šefom kadrovske službe

Neugodan odnos prema djevojci počeo je prije nego što je dobila priliku pokazati kako radi. Kovalj je pogledao njenu biografiju i reagovao s otvorenim prezirom. Nije pokušao sakriti mišljenje da kandidatkinja s takvim obrazovanjem nije prikladna za poziciju za koju konkuriše.

U jednom trenutku odbacio je dokumente koje je donijela. Listovi papira rasuli su se po mermernom podu, dok je djevojka ostala pred njim izložena ponižavajućoj situaciji.

Nije odgovorila uvredom niti se upustila u raspravu. Spustila se, pokupila dokumente i pažljivo ih ponovo složila. Zatim je nastavila razgovor ne pokazujući želju da dodatno zaoštrava sukob.

Takva reakcija nije promijenila Kovaljevo mišljenje. Za njega je djevojčina prijava predstavljala razlog za podsmijeh, jer je smatrao da osoba koja je ranije radila kao kasirka ne može imati sposobnosti potrebne za upravljanje u velikoj kompaniji.

Međutim, djevojka nije povukla prijavu. Prihvatila je mogućnost probnog rada tokom kojeg su nadređeni trebali procijeniti može li izvršavati povjerene zadatke.

Narednih sedam dana pokazalo se zahtjevnim iz razloga koji nisu bili povezani samo s poslom. Kandidatkinja je morala obavljati zadatke u okruženju u kojem pojedini zaposleni nisu skrivali uvjerenje da nije dovoljno obrazovana.

Dok bi pokušavala nešto objasniti, dešavalo se da je prekidaju. Povremeno su je podsjećali da bez naklonosti direktorice vjerovatno ne bi ni dobila priliku da se pojavi u kompaniji.

Takvi komentari stvarali su dodatni pritisak. Ipak, djevojka se nije upuštala u duge rasprave s ljudima koji su joj već unaprijed pripisali neuspjeh.

Nastavila je slušati upute i izvršavati posao koji joj je bio dodijeljen. Nastojala je završiti obaveze, ne tražeći poseban tretman zbog načina na koji su se drugi prema njoj odnosili.

Do kraja probnog perioda među pojedinim nadređenima stvorio se utisak da će djevojka prihvatiti gotovo sve što joj ponude. Njenu smirenost i izbjegavanje sukoba protumačili su kao znak da neće postavljati ozbiljnije zahtjeve.

Prema njihovom očekivanju, završni razgovor trebao je biti jednostavan. Pretpostavljali su da će kandidatkinja biti zadovoljna već samom mogućnošću zaposlenja i da neće tražiti posebno visoku platu.

Međutim, upravo je pitanje finansijskih očekivanja potpuno promijenilo atmosferu na sastanku.

Pred šest rukovodilaca zatražila je mjesečnu platu od 320.000

U ponedjeljak je djevojka ponovo došla u kompaniju. Ovoga puta čekao ju je završni razgovor, nakon kojeg je trebalo biti odlučeno o njenom mogućem zaposlenju.

Iza velikih vrata sale za sastanke sjedilo je šest rukovodilaca. Na sredini dugog stola nalazila se direktorica Oksana Romanovna, dok su među ostalim prisutnima bili Kovalj i finansijski direktor.

Za djevojku je bila pripremljena obična sklopiva stolica nasuprot rukovodiocima. Sjela je na predviđeno mjesto i sačekala da razgovor počne.

Direktorica je pregledala njenu biografiju. Podaci o završenih devet razreda škole i prethodnom radu na kasi bili su poznati i ostalim učesnicima sastanka.

Nakon početnih pitanja razgovor je došao do teme plate. Od kandidatkinje je zatraženo da kaže koliku mjesečnu naknadu očekuje za posao.

Rukovodioci su, prema opisu događaja, vjerovali da će navesti skroman iznos. Smatrali su da osoba bez visokog formalnog obrazovanja nema osnovu za velika finansijska očekivanja, naročito kada je riječ o poziciji za koju je konkurisala.

Djevojka je, međutim, bez oklijevanja saopćila da želi mjesečnu platu od 320.000.

Njen odgovor izazvao je smijeh za stolom. Kovalj je reagovao posebno glasno, dok je finansijski direktor dlanom udario o površinu stola. Čak se i direktorica pridružila reakciji ostalih rukovodilaca.

Za prisutne je iznos bio potpuno neočekivan. Već su ranije sumnjali u djevojčine sposobnosti, a sada im je njen zahtjev djelovao još neobičnije.

Kandidatkinja nije pokušala umanjiti iznos niti objasniti da se možda pogrešno izrazila. Ostala je sjediti mirno, čekajući da se reakcije prisutnih završe.

Njeno ponašanje razlikovalo se od onoga što su rukovodioci očekivali. Nije se izvinjavala zbog zahtjeva, ali nije ni ulazila u sukob s njima.

Tek kada je smijeh prestao, razgovor je mogao biti nastavljen. Direktorica je odlučila postaviti zadatak kojim će, prema vlastitoj zamisli, provjeriti način na koji kandidatkinja razmišlja.

Četiri flaše vode postale su novi izazov

Pred djevojku su postavljene četiri neotvorene flaše vode. Direktorica je zatim pokazala prema šest rukovodilaca koji su sjedili za stolom i objasnila šta kandidatkinja treba uraditi.

Zadatak se odnosio na jednaku raspodjelu vode. Djevojka je trebala objasniti kako bi sadržaj četiri flaše podijelila tako da svaka od šest osoba dobije potpuno jednaku količinu.

Na prvi pogled pitanje nije zahtijevalo poznavanje složenih poslovnih postupaka. Radilo se o praktičnom problemu koji je trebalo razmotriti i ponuditi odgovarajuće rješenje.

Međutim, način na koji je zadatak postavljen imao je posebno značenje u toj prostoriji. Nakon prethodnog podsmijeha, rukovodioci su očekivali da će se djevojka zbuniti i tako dodatno potvrditi njihovo mišljenje da nije sposobna za posao.

Kovalj je ponovo reagovao podrugljivim osmijehom. Bio je uvjeren da je direktorica pronašla jednostavan način da pokaže kako kandidatkinja ne zaslužuje platu koju je zatražila.

Djevojka nije odmah odgovorila. Najprije je pažljivo pogledala četiri flaše, a zatim osobe koje su sjedile nasuprot njoj.

Nije zatražila pomoć niti pokušala promijeniti zadatak. Nekoliko trenutaka posmatrala je raspored predmeta i prisutnih ljudi, kao da razmatra na koji način želi izložiti svoj odgovor.

U prostoriji je postalo tiho. Za razliku od ranijih razgovora, kada su je pojedini zaposleni prekidali, sada su svi čekali da čuju šta će reći.

Kandidatkinja je sjedila na neudobnoj stolici, okružena ljudima koji su je tokom prethodne sedmice posmatrali s nepovjerenjem. Bila je svjesna da prisutni ne očekuju posebno uspješan odgovor.

Ipak, nije pokazivala nervozu kakvu su možda očekivali. Nakon kratkog razmišljanja ispravila se i pripremila da objasni svoje rješenje.

Prema pripovijesti, upravo su njene naredne riječi potpuno promijenile atmosferu u sali. Ljudi koji su se nekoliko trenutaka ranije smijali njenim zahtjevima ostali su bez komentara.

Tokom probnog perioda nadređeni su se uglavnom usmjeravali na njeno formalno obrazovanje i prethodno zaposlenje. Njena smirenost dodatno ih je uvjerila da neće dovoditi u pitanje njihove procjene.

Međutim, kada je zatražila platu od 320.000 mjesečno, pokazala je da ima drugačija očekivanja od onih koja su joj rukovodioci pripisivali. Njihova reakcija otkrila je koliko su bili iznenađeni njenim samopouzdanjem.

Zadatak s flašama vode postao je posljednja provjera na završnom razgovoru. Direktorica je željela vidjeti kako će kandidatkinja pristupiti problemu pred ljudima koji su otvoreno sumnjali u njene sposobnosti.

U dostavljenom dijelu pripovijesti navodi se da je djevojčin odgovor izazvao potpunu tišinu među rukovodiocima. Međutim, same riječi koje je izgovorila nisu navedene, pa nije moguće pouzdano prenijeti način na koji je riješila postavljeni zadatak.

Također nije otkriveno je li direktorica na kraju odlučila ponuditi joj zaposlenje niti je li njen zahtjev za platu prihvaćen. Priča se prekida upravo u trenutku kada djevojka počinje objašnjavati svoje rješenje.

Do tog trenutka bilo je jasno samo da su rukovodioci od početka imali vrlo niska očekivanja od kandidatkinje. Njena obrazovna historija i raniji posao oblikovali su način na koji su se prema njoj odnosili, i prije nego što su u potpunosti procijenili njene sposobnosti.

Djevojka je, uprkos ponižavajućim komentarima, završila sedmicu probnog rada i pojavila se na završnom sastanku. Nije odustala ni kada su se rukovodioci smijali njenom zahtjevu, nego je sačekala priliku da odgovori na postavljeni zadatak.

Upravo na tom mjestu završava dostavljeni dio priče: četiri flaše vode nalaze se pred kandidatkinjom, šest rukovodilaca čeka objašnjenje, a djevojka počinje govoriti. Njeno konkretno rješenje i konačan ishod razgovora ostaju nepoznati.