Dementne osobe zamišljamo kao pogubljene zaboravne starce. Nažalost, demencija ima puno više problema i znakova. Neki od tih znakova mogu biti toliko banalni da se lako previde. Stoga moramo znati kako da to prepoznamo na vrijeme. Danas otkrivamo koji su to znakovi.

Demencija ne počinje uvijek zaboravljanjem: 6 ranih znakova koje porodica često previdi

Kada se govori o demenciji, najčešće se prvo pomisli na gubitak pamćenja i zaboravljanje svakodnevnih stvari. Ipak, promjene u radu mozga mogu se pokazati i kroz ponašanje, govor, raspoloženje ili način kretanja, zbog čega prvi znakovi ponekad ostaju skriveni i pripisuju se običnom umoru ili starenju.

Demencija nije jedna bolest, već naziv za grupu različitih stanja koja utiču na sposobnost razmišljanja, pamćenja i samostalnog funkcionisanja. Iako su problemi s pamćenjem među najpoznatijim simptomima, kod nekih ljudi oni se ne pojavljuju kao prvi znak da se u organizmu događaju određene promjene.

U početnim fazama mogu se pojaviti vrlo suptilni signali koje porodica i prijatelji teško prepoznaju. Promjena karaktera, drugačiji način komunikacije, povlačenje iz društva ili promjene u kretanju često se povezuju sa stresom, životnim okolnostima ili prirodnim procesom starenja.

Zbog toga stručnjaci naglašavaju važnost posmatranja šire slike. Jedna pojedinačna promjena ne znači automatski prisustvo demencije, ali trajne i neuobičajene promjene koje se postepeno pogoršavaju treba ozbiljno shvatiti i razgovarati o njima sa zdravstvenim stručnjakom.

Promjene ličnosti koje porodica često prva primijeti

Jedan od znakova koji se može pojaviti prije izraženijih problema s pamćenjem jeste promjena u karakteru i ponašanju osobe. Ako neko ko je ranije bio otvoren, smiren i društven odjednom postane povučen, razdražljiv ili izgubi interes za aktivnosti koje je nekada volio, takve promjene mogu zahtijevati dodatnu pažnju.

Ovakve situacije često zbunjuju porodicu jer osoba i dalje može djelovati sposobno u određenim svakodnevnim situacijama. Može obavljati neke obaveze, voditi razgovore i prisjećati se važnih događaja, zbog čega se promjene ponašanja ne povezuju odmah s mogućim neurološkim poteškoćama.

Ipak, način na koji osoba reaguje na okolinu može biti važan pokazatelj. Promjena raspoloženja, manji interes za druženja ili izbjegavanje aktivnosti koje su ranije donosile zadovoljstvo mogu biti znak da se nešto promijenilo.

Povlačenje iz društva i gubitak interesa ponekad izgledaju kao obična promjena raspoloženja, ali kada traju duže vrijeme i utiču na svakodnevni život, korisno ih je pratiti.

Govor može otkriti promjene prije ozbiljnijih problema s pamćenjem

Još jedan znak koji se može pojaviti kod određenih kognitivnih promjena jeste drugačiji način govora. Osoba ponekad zna šta želi reći, ali joj je teško pronaći odgovarajuću riječ ili izraziti misao onako brzo kao ranije.

Razgovor može postati sporiji, rečenice mogu biti prekinute, a osoba može češće zastajati dok pokušava pronaći pravi izraz. Takve situacije mogu biti frustrirajuće jer osoba često razumije poruku koju želi prenijeti, ali joj treba više vremena da je oblikuje.

Promjene u govoru same po sebi ne moraju značiti demenciju, jer mogu imati različite uzroke. Međutim, ako postaju učestalije i izraženije, važno je obratiti pažnju kada su počele i kako se razvijaju.

Takve informacije mogu pomoći ljekaru da bolje procijeni situaciju i odluči da li su potrebne dodatne provjere.

Promjene u hodu i kretanju ne treba zanemariti

Osim ponašanja i govora, pažnju mogu privući i promjene u načinu kretanja. Osoba koja je ranije hodala sigurno i stabilno može početi praviti sitnije korake, češće zastajkivati ili djelovati nesigurnije pri kretanju.

Takve promjene ne treba odmah povezivati s jednom određenom bolešću, jer ravnoteža i hod mogu zavisiti od različitih zdravstvenih faktora. Ipak, kada se pojave zajedno s drugim neuobičajenim promjenama, korisno je potražiti stručno mišljenje.

Važno je posmatrati promjene u cjelini, a ne izdvajati samo jedan simptom. Svaka osoba može imati drugačiji tok promjena i različite znakove koji se pojavljuju prvi.

Apatija i gubitak interesa često se pripisuju godinama

Mnogi ljudi promjene raspoloženja prvo povezuju sa stresom, umorom ili životnim okolnostima. Međutim, kod nekih osoba upravo gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije bile važne može biti jedan od znakova kognitivnih promjena.

Ako osoba više ne želi učestvovati u hobijima, druženjima ili aktivnostima koje su joj nekada donosile zadovoljstvo, korisno je obratiti pažnju kada je ta promjena nastala i da li se s vremenom povećava.

Postoji razlika između prolaznog lošeg raspoloženja i trajne promjene koja utiče na svakodnevni život. Zbog toga dugotrajni gubitak interesa ne treba automatski pripisati samo godinama.

Kada je vrijeme razgovarati sa stručnjakom

Ako osoba primijeti kod sebe ili bliske osobe promjene koje traju duže vrijeme, korisno je zabilježiti kada su počele, koliko često se pojavljuju i da li postaju izraženije.

Takve informacije mogu pomoći doktoru da dobije jasniju sliku i procijeni postoje li razlozi za dodatne preglede. Stručna procjena najbolji je način da se utvrdi šta se zaista događa.

Najvažnije je ne ignorisati trajne promjene, ali isto tako ne donositi zaključke samo na osnovu jednog znaka. Mnoge poteškoće mogu imati različita objašnjenja i zato je potreban individualan pristup.

Demencija je najčešće povezana sa starijom životnom dobi, ali njeni prvi znakovi nisu isti kod svih ljudi. Upravo zato je važno posmatrati promjene u ponašanju, komunikaciji i svakodnevnim navikama.

Zaboravljanje ostaje jedan od najpoznatijih simptoma, ali pažnju treba obratiti i na druge male promjene koje mogu pokazati da se u radu mozga nešto mijenja.

Pravovremeni razgovor sa stručnjakom može pomoći osobi i porodici da bolje razumiju situaciju, pronađu odgovarajuću podršku i lakše se pripreme za ono što dolazi.