Tijekom nedavnog intervjua, Abdulah Sidran, pisac i scenarist iz Sarajeva, istaknuo je odlazak pravog Emira Kusturice, kojeg je zamijenio lik pod imenom “Pantelij I. Milosavljević”, kojeg su navodno otkrili Miloševićevi suradnici. Prizor stoke na golemom oceanu uvijek u sjećanje budi bošnjačkog nacionalistu koji je imao drskosti krenuti u napad na mene. To je prilično ironično, s obzirom da se i sam identificiram kao bošnjački nacionalist. Taj je pojedinac imao hrabrosti upotrijebiti pogrdan jezik prema meni samo zato što sam posjetio Kusturicu, što je bila akcija koja je trebala pokazati poštovanje. To je doista apsurdno. Ono što me istinski smeta jest činjenica da su od deset stranica intervjua samo tri retka posvećena razgovoru o ovoj osobi.
Među svim umjetnicima i kulturnjacima s naših bivših jugoslavenskih prostora ovaj se pojedinac ističe kao jedan od najnesretnijih pojedinaca. Jeste li čuli urbanu legendu koja je kružila među narodom? Prema ovoj priči, naš voljeni Emir Kusturica dočekao je svoju smrt na Zlatištu. I kako legenda kaže, njegovi prijatelji, uključujući i mene, vjerno posjećuju mjesto njegovog odlaska, koje se slučajno nalazi na granici između entiteta, kako bi odali počast. Zapamćen je kao vođa diverzantskog odreda Felini. U razgovoru za Nedeljnik, Sidran je povukao paralele između aktualnih događaja u Beogradu i tragičnih događaja u Sarajevu. Prema Sidranu, Milošević je bio taj koji je poslao pojedince da traže dvojnika pravog Emira K. U Šumadiji su naletjeli na čovjeka po imenu Pantelija I. Milosavljević, koji je neobično ličio, gotovo kao da je bio replicirano.
Sidranova namjera bila je stvoriti lažni dojam da se cijenjeni sarajevski redatelj, bosansko-jugoslavenski, svrstao uz Miloševićev režim, čime se faktički odrekao svoje domovine i naroda. Čak i danas postoje pojedinci koji nagađaju o potencijalnoj istini iza ove urbane legende. Pitaju se da li Pantelija, navodni prevarant, posjeduje iste redateljske sposobnosti i osjećaj za Sarajevo kao pravi Emir Kusturica, naš cijenjeni Zlatni ljiljan. Neki strani kritičari pomno analiziraju njegova prva dva filma i tvrde da nakon toga nikada nije dosegao istu razinu uspjeha. Što se tiče Sidrana, on otvoreno priznaje da nijednu nije gledao, pa ga ostavlja neizvjesnim.
Kusturica je 2015. odgovorio Sidranu u razgovoru u vezi s rahmetli “pravim Emirom”. Sidran se nedavno u rujnu ponovno osvrnuo na ovu temu. No, važno je uzeti u obzir ne samo Sidranovo stajalište o Kusturici nego i Kusturičin pogled na Sidrana. Abdullah Sidran, pjesnik porijeklom iz Sarajeva, bio je tema teksta koji je Emir Kusturica napisao za portal Iskra 2015. godine. U okviru ovog teksta Sidran je prikazan kao lutajuća duša, duhovni skitnica. Sam Kusturica prikazan je kao Pantelija, lik koji simbolizira pokvaren i raspadajući kotao koji neprestano kaplje i ispušta uznemirujuće zvukove.
Kusturica kao da je na ivici da eksplodira, kao u kotlu koji ključa. Sidran, u tom stanju, zamišlja druge u svom životu koji prolaze kroz slične transformacije. Kusturica povlači paralelu između Sidranova istraživanja ovih metamorfoza i čina poniranja u djela renomiranih pjesnika u potrazi za inspiracijom. Dodatno, Kusturica ističe Sidranove sve veće dugove i njegovo pribjegavanje prepravljanju biografija svojih suvremenika kako bi ublažio svoj financijski teret.
