Danas pravoslavni vjernici slave veliki praznik a za njega su vezana stara narodna predanja i običaji kojhe je potrebno ispoštovati a smatra se da na ovaj dan nikako ne smijete uraditi jednu stvar.
Ovaj je blagdan posvećen četvorici kršćanskih svetaca koji su mučeni u drugom stoljeću, a njihova vjera, nada i ljubav predstavljaju temelje kršćanstva, kao i zapadne kulturne baštine. Srpska pravoslavna crkva danas slavi sveto ime mučenica Vere, Nade, Ljubavi i majke im Sofije. Vjera, nada i ljubav svetih mučenika, kao i njihova majka Sofija, postale su simbol istinske vjere, nade i ljubavi, vrijednosti koje treba posjedovati svaki kršćanin.
- Današnje slavlje vjere, nade i ljubavi najznačajniji je aspekt kršćanskog življenja, a važno je blagdansko sjećanje na te vrijednosti. Na ovaj se dan Kristove sljedbenike podsjeća na nužnost ljubavi prema Bogu i bližnjima, kao i na važnost izbjegavanja negativnih misli i djela. Ljubav, kao najvažniji odnos prema Bogu i drugima, ima posebno značenje u ovo doba godine. Blagdan svete vjere, nade i ljubavi, ili kako se u crkvenom kalendaru naziva vjera, nada i ljubav, na grčkom Pistis, Elpis i Agape, a na latinskom Fides, Spes i Caritas, ne smatra se “crvenim slovom” u crkvenom kalendaru, već je dio tradicionalne vjere.
Ovaj je blagdan posvećen trima kršćanskim krepostima koje spominje Prva poslanica svetoga Pavla Korinćanima. Sofija, koja se na grčkom naziva Mudrost, bila je neudata žena koja je sama u Rim vodila tri svoje kćeri: vjeru, nadu i ljubav. Unatoč njihovoj mladoj dobi – 12, 10 i 9 godina – njihovom predanom i hrabrom duhu još je nedostajalo ploda. Kad su započeli progoni kršćana pod carem Hadrijanom, Sofija i njezine kćeri bile su uhvaćene i predstavljene caru.
Car Hadrijan je naredio da se djevojke muče jer je želio znati hoće li i dalje ostati pri svojoj vjeri i hoće li prinijeti žrtvu božici Artemidi. Unatoč njihovoj mladosti, djevojke su ubijene. Svaki od njih umirao je redom, uz strašne bolove, ali svoju vjeru nisu napuštali. Kad su njihova tijela prenesena majci, Sofia ih je pronašla na periferiji grada i posvetila tri dana molitvi na njihovu grobu. Nakon toga je i ona umrla. Ovaj tragični događaj dogodio se 137. godine. Unatoč činjenici da su Sofija i njezine kćeri bile progonjene i ubijane, njihov primjer izdržljivosti i vjernosti kroz vrijeme se održao.
U ovoj prigodi tradicija i vjera imaju značajnu ulogu. Pravoslavni kršćani vjeruju da je ovaj dan prilika da se ostave štetne misli i posveti se ljubavi prema bližnjima. U mnogim pravoslavnim tradicijama trenutna proslava posvećena je majkama i kćerima. Duga tradicija kaže da bi svaka majka trebala svojoj kćeri na ovaj dan kupiti mali poklon i, što je najvažnije, provesti što više vremena s njom, izražavajući joj svoju ljubav i brigu. Ovaj čin ljubavi je najznačajniji dar koji majka može dati svojoj kćeri. U srpskoj kulturi ova proslava ima poseban značaj koji se povezuje s vezom majke i kćeri, kao i važnost njegovanja međusobne ljubavi i poštovanja unutar obitelji.
Tradicija darivanja i zajedničkog druženja koje majke na ovaj dan provode sa svojim kćerima povećava vrijednost i važnost ljubavi koja se temelji na kršćanskim načelima. Vjera, nada i ljubav svete Sofije postale su snažan simbol vjere koja ne posustaje ni u nevolji. Ovaj blagdan nije samo spomen na mučeništvo i hrabrost ovih svetih žena, već predstavlja vrijednost ljubavi, nade i vjere na svim područjima života.
