Nakon vrelog i sušnog ljeta koje polako ostaje za nama slijedi nam kišovita jesen a prema dugoročnim prognozama meteorolga zima bi mogla biti kakva dugo nije bila. Uzrok za to je El Nino koji je ove godine izuzetno jak ali kakvo če vrijeme biti po zimi ne zavisi samo od njega i ima mnogo drugih stvari koji utiču na to. U nastavku saznajte detalje.

Kakva bi mogla biti zima 2026/2027: Snažan El Niño privlači pažnju, ali evropski scenario zavisi od mnogo više faktora

Temperatura površinskih voda u pojedinim dijelovima tropskog Pacifika, prema navodima iz prognoza, prelazi dva i po stepena iznad višegodišnjeg prosjeka. Takva anomalija razlog je zbog kojeg se govori o veoma snažnom, odnosno „super El Niñu“, fenomenu koji može imati posljedice na atmosfersku cirkulaciju u različitim dijelovima svijeta.

Ipak, velika anomalija u Pacifiku ne znači da se iz nje može direktno izvesti prognoza za evropsku zimu. Između tropskog Pacifika i Evrope djeluje čitav niz atmosferskih procesa koji mogu pojačati, oslabiti ili potpuno promijeniti očekivani uticaj. Upravo zato se pažnja meteorologa ne zadržava samo na temperaturi okeana, već i na kretanjima u višim slojevima atmosfere.

Za Evropu će naročito biti važno kako će se tokom zime organizovati strujanje iznad sjevernog Atlantika. Ako zapadna cirkulacija ostane snažna, kontinent bi mogao češće dobijati blaži i vlažniji zrak sa Atlantika. Ako se, s druge strane, polarni vrtlog oslabi i hladan zrak počne spuštati prema nižim geografskim širinama, pojedini dijelovi kontinenta mogli bi dobiti znatno hladnije epizode.

Zašto El Niño nije dovoljan za prognozu evropske zime

El Niño predstavlja prirodni klimatski fenomen povezan sa neuobičajenim zagrijavanjem površinskih voda centralnog i istočnog tropskog Pacifika. Njegove posljedice mogu se razlikovati od jednog dijela svijeta do drugog. Negdje se može povećati vjerovatnoća obilnih padavina, dok se drugdje može javiti topliji ili sušniji obrazac.

Zbog toga snažan El Niño nije moguće svesti na jednostavno pravilo prema kojem bi cijela sjeverna hemisfera dobila istu vrstu zime. Evropa je u tom smislu posebno složena, jer se konačna vremenska slika oblikuje kroz interakciju više sistema, prije svega cirkulacije iznad Atlantika i Arktika.

Postoje i raniji primjeri koji pokazuju zašto sama snaga El Niña nije dovoljna za najave ekstremne zime. Tokom veoma snažnog El Niña 1997/1998. godine Njemačka je, prema podacima navedenim u izvornim prognozama, imala jednu od svojih blažih zima. To je važan podsjetnik da toplo more u tropskom Pacifiku ne znači automatski dubok snijeg i ekstremnu hladnoću u Evropi.

Situaciju dodatno komplikuje pozitivni dipol Indijskog okeana, poznat kao IOD. Dok je snažan El Niño prisutan u Pacifiku, pozitivan IOD može dodatno djelovati na tropsku cirkulaciju i time uticati na položaj mlaznih struja na sjevernoj hemisferi.

Prema trenutno dostupnim sezonskim projekcijama, kombinacija ova dva fenomena mogla bi imati posljedice za Sjevernu Ameriku, Kanadu i Evropu, ali ne na isti način. Upravo razlike među regijama pokazuju koliko je problematično iz jednog klimatskog signala izvući jedinstvenu prognozu za čitavu hemisferu.

Za Evropu sada više pažnje privlači mogućnost snažnijeg zapadnog strujanja sa Atlantika. U takvoj raspodjeli atmosferskog pritiska, visok pritisak mogao bi biti izraženiji nad južnim dijelovima kontinenta i Sredozemljem, dok bi područja nižeg pritiska češće zahvatala sjever i sjeverozapad.

Tri scenarija koja bi mogla obilježiti sezonu

Dugoročne prognoze ne mogu unaprijed precizno odrediti vrijeme za svaki mjesec, sedmicu ili dan. Zbog toga se za zimu 2026/2027. trenutno razmatra više mogućih scenarija, pri čemu nijedan od njih ne predstavlja sigurnu prognozu za cijelu sezonu.

Prvi scenario podrazumijeva relativno blagu, ali vlažnu i olujnu zimu. Ako atlantsko strujanje bude dominantno, prema Evropi bi češće pristizao blaži zrak, dok bi sjeverni i sjeverozapadni dijelovi kontinenta mogli dobiti više padavina, snažnije vjetrove i povremene olujne sisteme. U područjima sa čestim i obilnim padavinama tada bi mogao porasti i rizik od poplava.

Druga mogućnost jeste promjenjiva sezona sa češćim smjenama toplijih i hladnijih perioda. Takav obrazac ne bi značio odsustvo zime, ali bi dugotrajni hladni talasi bili manje izraženi. Snijeg u nižim predjelima mogao bi se pojavljivati povremeno i kratkotrajno, dok bi planinska područja imala povoljnije uslove za duže zadržavanje snježnog pokrivača.

Treći scenario vezan je za snažnije prodore polarnog zraka. Ako polarni vrtlog tokom sezone postane nestabilan ili oslabi, hladan zrak koji je u stabilnim uslovima uglavnom koncentrisan oko Arktika mogao bi se spustiti znatno južnije. Time bi se otvorio prostor za izraženije hladne periode i snježne epizode u dijelovima Evrope.

Prema trenutno navedenim projekcijama, upravo dugotrajna hladna i snježna zima širom Evrope zasad se ne izdvaja kao najvjerovatniji scenario. Više signala ide u smjeru blažeg i vlažnijeg obrasca sa izraženim atlantskim uticajem, iako to ne isključuje mogućnost kraćih, ali intenzivnih hladnih prodora.

Takva razlika između sezonskog prosjeka i pojedinačnih vremenskih epizoda veoma je važna. Zima može u cjelini završiti sa temperaturama iznad višegodišnjeg prosjeka, a istovremeno tokom nekoliko dana ili sedmica donijeti snažne minuse i obilne snježne padavine.

Zato ni blaži sezonski signal ne znači da će snijeg potpuno izostati. Sjeverni i sjeveroistočni dijelovi Evrope, kao i planinska područja srednjeg dijela kontinenta, i dalje bi mogli imati znatno povoljnije uslove za snježne padavine nego niže i zapadnije oblasti.

Polar​ni vrtlog ostaje ključna nepoznanica

Polar​ni vrtlog je veliko područje snažne cirkulacije hladnog zraka visoko iznad Arktika. Kada je snažan i stabilan, hladan zrak češće ostaje zatvoren u polarnim predjelima. Kada oslabi ili se poremeti, povećava se mogućnost da se dio hladne zračne mase pomjeri prema jugu.

Upravo bi takva promjena mogla biti važna u drugom dijelu zime. Početak sezone može, prema jednom scenariju, biti obilježen blažim atlantskim zrakom i češćim padavinama, dok bi kasniji poremećaj cirkulacije mogao donijeti sasvim drugačije uslove. Zbog toga prognoza za cijelu sezonu ne može pouzdano opisati svaki njen dio.

Slična neizvjesnost postoji i kada je riječ o snijegu. Pojedinačni ciklon, u kombinaciji sa kratkotrajnim prodorom hladnijeg zraka, može donijeti snijeg i područjima koja tokom većeg dijela zime imaju temperature iznad prosjeka. Prosjek sezone zato ne treba poistovjećivati sa svakodnevnim vremenskim prilikama.

Uticaj super El Niña mogao bi biti neposrednije izražen u Sjevernoj Americi. Prema trenutno navedenim procjenama, tamo se razmatraju veće temperaturne razlike između pojedinih područja, kao i mogućnost aktivnije snježne sezone u centralnim i južnim dijelovima kontinenta.

Takve regionalne razlike još jednom pokazuju zašto se El Niño ne može tumačiti kao jedinstven signal za cijeli svijet. Isti fenomen u jednoj regiji može doprinijeti većoj količini padavina, dok druga istovremeno može imati toplije ili sušnije uslove.

Kada je riječ o Evropi, trenutno nema dovoljno elemenata da bi se pouzdano najavila „zima stoljeća“. Prema sadašnjoj slici, veća težina daje se blažem, vlažnijem i povremeno olujnom obrascu, posebno ako atlantska cirkulacija ostane jaka i zapadno strujanje bude dominantno.

Ipak, upravo polarni vrtlog ostavlja otvorenu mogućnost za promjenu takve slike. Njegovo eventualno značajnije slabljenje moglo bi tokom kasnijeg dijela zime povećati vjerovatnoću prodora hladnog zraka, pa čak i ozbiljnijih zimskih epizoda u područjima koja bi dotad imala relativno blage vremenske prilike.

Zbog toga će dalji razvoj atmosferske cirkulacije biti važniji od samog podatka da je El Niño veoma snažan. Temperatura Pacifika predstavlja jedan veliki dio složenog sistema, ali konačan odgovor o tome kakvu će zimu 2026/2027. imati Evropa zavisiće od toga kako će se tokom same sezone složiti Atlantik, Arktik, mlazna struja i polarni vrtlog.