Političar Čedomir Jovanović je imao prilično teških nekoliko godina kada je u pitanju i njegovo zdravstveno stanje ali i porodični i ljubavni život. Došlo je do razvoda od supruge sa kojom je decenijama bio u braku i sa kojom ima četvero djece koja su danas rasuta po svijetu. On je na društvenim mrežama obajavio fotogafije sa sinom Mihajlom.

Čedomir Jovanović objavio emotivnu fotografiju sa sinom: Prisjetio se rastanka koji ga i šest godina kasnije rasplače

Čedomir Jovanović godinama je prisutan u javnosti prvenstveno kroz politiku, javne nastupe i teme koje često izazivaju snažne reakcije. Međutim, njegove objave na društvenim mrežama povremeno otkrivaju i potpuno drugačiju stranu njegovog života.

Ovoga puta u centru pažnje nije bila politika, već porodica.

Na fotografiji koju je podijelio nalazi se sa svojim najstarijim sinom Mihajlom Lajfom. Jovanović ga nježno grli i ljubi, dok Mihajlo u rukama drži mačku.

Prizor djeluje daleko od formalnih događaja, kamera i političkih poruka. Upravo zato je pažnju privukao kao spontan porodični trenutak u kojem je dominantna jedna sasvim druga uloga – uloga oca.

Ali fotografija sama nije bila glavni razlog zbog kojeg se objava izdvojila.

Mnogo više emocija nosile su riječi kojima je Jovanović opisao odnos sa sinom i godine tokom kojih ga je gledao kako od dječaka postaje samostalan mladi čovjek.

Prije šest godina ispratio ga je na školovanje i nije mogao sakriti suze

Posebno mjesto u Jovanovićevoj poruci zauzima događaj od prije šest godina.

Tada je Mihajlo odlazio na školovanje u Edinburg, a za porodicu je taj odlazak predstavljao jednu od prvih velikih prekretnica.

Roditeljima je često teško gledati dijete kako prvi put ozbiljno izlazi iz porodičnog okruženja i počinje graditi život daleko od kuće. Za Jovanovića je, prema onome što je podijelio, taj trenutak bio posebno snažan.

Prisjetio se aerodroma, rastanka i emocija koje tada nije uspio sakriti.

Suze koje je spomenuo nisu predstavljene kao nešto čega se stidi, već upravo suprotno – kao dokaz koliko mu je teško palo to što sin odlazi daleko i koliko je istovremeno bio ponosan na njega.

U takvim trenucima roditeljski ponos često ide zajedno sa osjećajem gubitka svakodnevne blizine.

Dijete odlazi zato što napreduje, ali upravo taj napredak znači da se porodična svakodnevica mijenja.

Šest godina kasnije, Jovanović se tog rastanka i dalje sjeća kao važnog trenutka u njihovom odnosu.

Godine udaljenosti nisu umanjile roditeljski ponos

Vrijeme koje je prošlo od tog prvog velikog odlaska donijelo je Mihajlu nove obaveze, iskustva i izazove.

U dostavljenom tekstu navodi se da je ostvario zapažene rezultate tokom obrazovanja i profesionalnog života u Londonu, iako sama objava nije pretvorena u detaljan popis njegovih postignuća.

Jovanović je priču zadržao mnogo više u porodičnom okviru.

Umjesto da ističe diplome, poslovne titule ili konkretne rezultate, naglasio je ono što roditelji često najviše primjećuju – koliko se dijete promijenilo i koliko je postalo samostalno.

Za njega je, prema tonu poruke, uspjeh sina mnogo širi od formalnih rezultata.

Važno mu je to što je Mihajlo uspio izgraditi svoj put, ali i sačuvati blizak odnos sa porodicom.

Upravo tu se vidi i razlog zbog kojeg sadašnja fotografija ima posebnu težinu.

Na njoj nema ceremonije, priznanja ili velikog događaja. Postoji samo zagrljaj oca i sina.

Za roditelja koji je prije šest godina sina gledao kako odlazi u novu zemlju i novo životno poglavlje, takav običan trenutak vjerovatno ima vrijednost koju je teško svesti na riječi.

I danas se šale na račun njegovih suza

Jovanović je u objavi spomenuo i jednu mnogo lakšu, gotovo svakodnevnu stranu njihove bliskosti.

Prisjećajući se zajedničkih trenutaka, našalio se na račun vlastitih emocija i sinovih pokušaja da ga nagovori da ne plače.

Ta mala porodična šala pokazuje da je sjećanje na rastanke ostalo dio njihovog odnosa.

Mihajlo je danas mnogo stariji nego kada je prvi put otišao na školovanje, ali otac, čini se, nije postao ništa ravnodušniji prema odlascima i susretima.

Roditelji često očekuju da će se s vremenom potpuno naviknuti na to da djeca žive svojim životom. U stvarnosti se mijenja svakodnevica, ali emocionalna reakcija na njihovu blizinu ili odlazak ne mora nestati.

U Jovanovićevoj poruci upravo je ta činjenica predstavljena bez pokušaja da se sakrije iza javnog imidža.

Pjesmom Džonija Keša dodatno naglasio poruku

Emotivnu poruku Jovanović je upotpunio izborom pjesme Džonija Keša „Fathers and Sons“.

Sama tema pjesme uklapa se u ono o čemu je pisao – odnos između oca i sina, promjene koje donose godine i veze koje ostaju značajne uprkos udaljenosti.

Izbor muzike tako nije djelovao kao slučajan dodatak fotografiji.

Postao je dio poruke kojom je Jovanović želio naglasiti upravo roditeljski dio priče.

Umjesto političke objave ili komentara o dnevnim događajima, pratiocima je ponudio prizor iz porodičnog života koji se može razumjeti bez obzira na nečiji odnos prema njegovoj javnoj karijeri.

Otac koji se teško odvaja od sina jedna je od tema sa kojom se mnogi roditelji mogu poistovjetiti.

Fotografija je pokazala stranu koju javnost rjeđe vidi

Kada je neko godinama prisutan u političkom i javnom prostoru, lako je da njegova privatna uloga ostane gotovo nevidljiva.

Čedomir Jovanović je u javnosti prepoznat prvenstveno kroz političku karijeru i stavove, ali ta uloga ne opisuje cijeli njegov život.

Fotografija sa Mihajlom podsjetila je da iza javnog identiteta postoji i porodični odnos koji se odvija daleko od političkih debata.

Na slici nema govornice, mikrofona niti formalne atmosfere.

Tu su samo otac, sin i mačka koju Mihajlo drži u naručju.

Upravo zbog toga fotografija djeluje spontano i privatno.

Takvi trenuci često izazivaju drugačiju reakciju javnosti jer brišu dio distance koja inače postoji između poznate osobe i ljudi koji je prate kroz medije.

Od dječaka kojeg je ispratio do samostalnog mladića

Šest godina može značajno promijeniti život mladog čovjeka.

Od odlaska na školovanje u Edinburg do života i profesionalnog razvoja u inostranstvu, Mihajlo je prošao kroz period u kojem je morao postajati sve samostalniji.

Za roditelja je takva promjena često neobična.

S jedne strane vidi odraslog čovjeka koji donosi vlastite odluke, a s druge i dalje pamti dijete koje je nekada držao za ruku.

Jovanovićeva objava upravo spaja te dvije slike.

Prisjeća se mladog Mihajla kojeg je ispratio na aerodromu, a zatim ga danas grli kao odraslog sina koji je u međuvremenu izgradio svoj život.

Vrijeme je promijenilo njihove okolnosti, ali ne i potrebu da jedan drugom ostanu bliski.

U tome je i najveći emotivni sloj cijele objave.

Ne radi se samo o tome da je otac ponosan na uspjeh djeteta, već o činjenici da je odnos uspio zadržati toplinu uprkos udaljenosti i različitim životnim putevima.

Neke roditeljske emocije očigledno ne postaju slabije s vremenom

Jovanović nije pokušao prikazati sebe kao oca kojem rastanci više ne predstavljaju problem zato što je sin odrastao.

Naprotiv, otvoreno je pokazao da ga emocije i dalje savladaju.

U tome vjerovatno i jeste razlog zbog kojeg je objava privukla toliko pažnje.

Roditeljski odnos ne prestaje kada dijete ode na fakultet, preseli se ili započne profesionalni život.

On samo dobija drugačiji oblik.

Umjesto svakodnevne prisutnosti dolaze poruke, pozivi, povremeni susreti i rastanci koji ponekad postaju emocionalniji upravo zato što se više ne događaju svakog dana.

Fotografija Čedomira Jovanovića i Mihajla Lajfa tako je ostala mnogo više od obične porodične objave.

U nekoliko riječi i jednom zagrljaju spojila je uspomenu na aerodrom prije šest godina, ponos zbog puta koji je sin izgradio i emociju oca koji se, uprkos proteku vremena, očigledno još nije navikao da rastanci budu laki.

“`