Uz blistavu glumačku karijeru, Branka Katićje istaknuta je figura domaće industrije zabave. Njezini nastupi na pozornici i na ekranu nisu ništa manje od spektakularni. U temeljitoj raspravi o svom odgoju otkrila je osobnu borbu koja se često smatra tabuom. U dobi od deset godina prvi put se upoznala s bipolarnim poremećajem.
Živopisno je opisan trenutak kada je njezina majka postala toliko iscrpljena da se činilo kao da joj je svijet oduzeo svu energiju. Taj osjećaj iscrpljenosti duboko je utjecao na njezinu obitelj, uzrokujući da se njihov svijet potpuno preokrene naglavačke. U početku nisu mogli ništa prepoznati u svojoj okolini i osjećali su se dezorijentirano i zbunjeno. Branka je svoju priču započela opisom kako su njezin otac, starija sestra i ona sama u početku bili začuđeni naglim promjenama u majčinu ponašanju.
Njezina je majka prije bila poznata po svojoj veseloj i ljubaznoj osobnosti, no odjednom je počela pokazivati znakove straha i praznine. Unatoč pokušajima obitelji da ponudi pomoć, njezina je majka dulje vrijeme odbijala potražiti liječničku pomoć. Na kraju je postalo jasno da će njezina majka morati na redovitu terapiju, što joj je bilo teško prihvatiti. Medicinsko stanje poznato kao bipolarni poremećaj, prethodno nazivano maničnom depresijom, karakterizirano je drastičnim promjenama raspoloženja – oscilirajući od povišene euforije do duboke malodušnosti.
S vremena na vrijeme, osoba se može osjećati okrepljeno i nadahnuto, dok se u sljedećem trenutku može dogoditi da ne bude sklona čak ni obavljanju osnovnih zadataka kao što je kupanje ili korištenje zahoda. Ovo je samo jedna snimka burne emocionalne vožnje koju doživljavaju i opisuju osobe s ovim poremećajem. Prema njezinu opisu, njezina je majka svako jutro bila zatvorena u kavez tjeskobe. Nije bila u stanju razlučiti vlastite želje niti pronaći učinkovita rješenja za svoje probleme. Njezine su se misli izgubile u labirintu bez rješenja, zbog čega je svaka aktivnost predstavljala izazov.
S druge strane spektra bipolarnog poremećaja, postoji nevjerojatan osjećaj radosti i energije. U tim pozitivnim fazama pokazala je sasvim drugu razinu marljivosti, postavši nezaustavljiva sila. Nije htjela spavati i ponekad je bila sklona razdražljivosti, ali je činila i herojska djela. Primjerice, otac u suzama uspio je pomoći djevojci iz Irana da pronađe renomiranog kirurga za operaciju njezine kćeri u Beogradu. Nakon nagle promjene okolnosti, obiteljska dinamika je doživjela značajnu promjenu, u kojoj su se uloge svakog člana izmijenile. Moja sestra Maja je nesebično preuzela obaveze koje je nekada pripadala mojoj majci, brinući se za sve nas.
“Kako je devet godina starija od mene i uvijek je bila jako bliska s mojom majkom, bilo joj je posebno teško pomiriti se s tako drastičnom promjenom. U međuvremenu, moj se otac nosio sa situacijom na svoj način, u početku tumačeći ponašanje svoje majke u negativnom svjetlu. Vjerovao je da je ona namjerno osvetoljubiva prema njemu.” – kazala je Branka, a u svojoj završnoj izjavi Branka je javnosti prenijela snažnu poruku. Pozvala je javnost i pojedince da svoj bijes usmjere prema bolesti, a ne prema oboljelima jer i oni doživljavaju strah, zbunjenost i bespomoćnost. Branka je istaknula važnost razumijevanja ljudske prirode, psihe i ranjivosti. Umjetnicima su istina i sloboda izražavanja najvažniji i oni su savršeno usklađeni sa svijetom oko sebe. Branka vjeruje da im je zato lakše riješiti osjećaje očaja i beznađa koje svi ponekad doživljavamo.
