Na žalost danas živimo u takvim društvima da je pojedincima potrebna velika finansijska pomoć za liječenje koja se skuplja pomoću društvenih mreža. Ima i onih koji su spremni za prevaru kao što je ovaj par.
Kada su se Mustafa i Zehra Alajmović pojavili u javnosti, prepoznati kao supružnici koji su potražili liječničku pomoć zbog teškog stanja, malo ko bi očekivao njihove namjere. U naciji koja je intrinzično ljudska, na njihove zahtjeve je odgovoreno sa značajnim stupnjem prihvaćanja. Mnogo ljudi sudjelovalo je u akcijama prikupljanja novca, te su kampanje bile pokrenute putem društvenih mreža, a brojni pojedinci inspirirani vlastitom osobnom pričom sudjelovali su u konačnom pečatu. Međutim, kako se obično razumije, sve je to bila iluzija. Nedavno je Kantonalni sud u Zenici potvrdio optužbu protiv ovog bračnog para, što je izazvalo veliku polemiku u javnosti.
- Krivi su za višestruka teška kaznena djela: od krađe, preko pranja novca, do izbjegavanja plaćanja poreza. Ono što dodatno zabrinjava je obrazac ponašanja koji opisuje tužiteljstvo – ne radi se o izoliranoj pojavi, već o planiranom, dugoročnom i sustavnom potkopavanju povjerenja javnosti. Dokumenti iz optužnice pokazuju da su Mustafa i Zehra javno prezentirali tešku bolest, o važnosti liječenja u inostranstvu. Time su potaknuli val sućuti među građanima koji su, ponukani željom da pomognu, donirali pozamašne količine novca.
Međutim, kako ističu u Tužiteljstvu Zeničko-dobojskog kantona, ova sredstva su prvenstveno bila usmjerena na osobne troškove, uključujući podizanje gotovine, kupovinu odjeće i tehničke opreme, kao i online video igrice. Samo 6.383 konvertibilnih dolara bilo je posvećeno stvarnom liječenju. Uvidom u financijsku dokumentaciju, koju prenosi Klix.ba, vidljivo je da je prikupljeno ukupno 948.000 kilometara, od čega je više od 941.000 kilometara u konačnici ostalo u privatnom vlasništvu.
Šok javnosti nije samo posljedica financijskog aspekta, već proizlazi i iz moralnog aspekta – jer se ne radi o prijevarnom ponašanju trgovca ili banke, već o izdaji čovječanstva. Posebno je bolno što su mnogi građani tijekom kampanje vjerovali da je to prilika da se pomogne sugrađaninu koji pokušava preživjeti. Ove priče često služe kao upozorenje da je zajedništvo ipak moguće. Međutim, ovaj je scenarij temeljito potkopao tu vjeru. Percepcija prijevare u ovom kontekstu je opsežnija od pukog novca, jer su vjera, nada i dobronamjernost korišteni za osobnu korist.
Pravna analitičarka Sabina Mehić u komentaru za Oslobođenje napominje da ovi slučajevi predstavljaju značajnu štetu za sva buduća humanitarna nastojanja. Građani su sve oprezniji, sumnjičaviji. Sve nove inicijative morat će se pozabaviti naslijeđenim skepticizmom izazvanim ovim incidentima. Zato je ključno da pravosuđe bude odgovorno, učinkovito i posvećeno slanju jasne poruke – ovakvo ponašanje će se tolerirati, napominje Mehić. Zabrinjavajuća je i činjenica da su optuženici aktivno prikrivali stvarni trošak novca.
Različitim su metodama zavaravali javnost i prikrivali pravu istinu – što dodatno potkrepljuje tvrdnju da se ne radi o pogrešci ili neznanju, već o unaprijed smišljenoj i organiziranoj prijevari. Oni su dano povjerenje pretvorili u sredstvo osobne dobiti, a pojedince koji su im vjerovali u nenamjerne partnere u vlastitoj prijevari. Razmjeri zlostavljanja su toliki da se mnogi pitaju kako su institucije mogle ranije propustiti reagirati. Ovaj scenarij pokazuje očitu nužnost strožeg nadzora humanitarnih inicijativa i povećane transparentnosti u provjeri potrošnje.
Kako dokumentira Avaz.ba, stručnjaci već zagovaraju uključivanje digitalnih platformi na kojima bi svaki donator mogao pratiti tokove sredstava i konkretne rezultate liječenja, čime bi se spriječile buduće manipulacije. Zlouporaba solidarnosti ne samo da je protuzakonita, već ima značajan utjecaj na temeljne vrijednosti društva. Ljudima više neće biti lako vjerovati u prisutnost kamera, internetskih foruma ili nagodbi, jer kada se jednom izgubi povjerenje, teško ga je ponovno steći.
A šteta nije ograničena na novac – već uključuje i stotine budućih priča koje se ne bi mogle ispričati zbog sumnje i nedostatka suosjećanja. Iako je sudski proces tek na početku, učinci se već vide. Svaki novi narativ o humanitarizmu sada će se promatrati pod mikroskopom. Čak i ako se nepravda dogodila, još uvijek postoji nada da će kazna poslužiti kao primjer, da će sustav naučiti lekciju i da će buduće kampanje imati više kontrole nad njima. Cilj nije pokoriti ljudsku rasu – nego ih zaštititi. U konačnici, ovaj scenarij nije samo test za pravosudni sustav, već i za društvo u cjelini.
Test naše sposobnosti da solidarno, ali i oprezno, razlikujemo stvarnu potrebu od manipulativne namjere. Naučiti opraštati, ali ne zaboraviti da humanost nije oblik valute za osobni profit, već je svetinja koju treba poštovati.
