Zajednički ožiljak na ramenu, prisutan kod svih osoba rođenih u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, često dovodi u pitanje njegovo podrijetlo. U novije vrijeme postoji značajan fokus na ovu temu zbog nedostatka ove specifičnosti kod mlađih generacija. Primjenom BSŽ cjepiva kod novorođenčadi od najranije dobi učinkovito smanjuje mogućnost obolijevanja od najtežih oblika tuberkuloze, čime se uvrstava u iznimno sigurno cjepivo.

Do razvoja ožiljka uzrokovanog cijepljenjem BSŽ obično dolazi otprilike jedan do dva mjeseca nakon primjene cjepiva. Nije neuobičajeno pametno se šaliti na račun pojedinaca porijeklom s Balkana i njihovih obilježja. Jedna od takvih uočljivih karakteristika je prisutnost ožiljka koji je ostao nakon cjepiva BSŽ. Unutar prvih 24-48 sati nakon poroda, dojenče prima cjepivo BSŽ, čime se osigurava početna obrana od tuberkuloze. Primijenjeno intrakutanom injekcijom, ovo se cjepivo ubrizgava u gornju trećinu lijeve nadlaktice.

Unutar razdoblja od približno 2-3 tjedna nakon primjene cjepiva, tipično se pojavljuje bezbolna papula crvenkaste boje. Važno je spomenuti da u otprilike 10 posto djece ova papula ima potencijal da napreduje do stadija gnojenja, što u konačnici dovodi do razvoja ožiljka unutar sljedeća 1-2 mjeseca. Stvaranje malog ožiljka na mjestu cijepljenja većina djece često prođe nezapaženo. Obično se prisutnost ožiljka procjenjuje unutar vremenskog okvira od 4-6 mjeseci nakon primjene cjepiva. Vrijedno je napomenuti da je stvaranje ožiljaka rijetka pojava i pogađa manje od 10 posto djece.

Na temelju smjernica određenih medicinskih stručnjaka, preporučljivo je dodatno cijepiti djecu bez vidljivih ožiljaka do navršene prve godine života. Zbog nedostatka dokaza koji podupiru njegovu učinkovitost i povezane zaštitne prednosti, ne preporučuje se davanje cjepiva djeci starijoj od 12 mjeseci koja nemaju ožiljak. Postoje ograničeni dokazi o prednostima ponovnog cijepljenja kod djece mlađe od 12 mjeseci koja su prethodno cijepljena.