Vladimir Sićović (24) je preostala mlada nada za jedno srpsko selo. Porijeklom je iz Močioca, malog sela u Ivanjici, Vladimirova strast prema poljoprivredi navela ga je da ostane u rodnom mjestu iako su mnogi njegovi prijatelji odlučili napustiti državu. Uprkos dugom radnom vremenu, on ostaje nepokoleban i uvijek planira svoju sljedeću investiciju.
S obzirom na stopu nezaposlenosti koja vlada u našoj državi, ovakvi slučajevi su zaista veoma rijetki i kao takvi svakako zaslužuju medijsku pažnju koju je dobio i sam Vladimir Sićović. Kako je naveo tokom svog obraćanja, teško mu je shvatiti lijenost mladih ljudi koji trate svoje dane ne radeći ništa. Tijekom nekoliko kratkih godina Vladimir je svoj naslijeđeni hektar pretvorio u četiri, a zahvaljujući svom nepokolebljivom poduzetničkom duhu i neumornoj radnoj etici, proširio je svoje poslovanje diljem Srbije.
Kad je tržište preplavio uvozni krumpir, Vladimir je odbio da se povinuje novim ponudama i umjesto toga, okrenuo se internetu iskoristivši web stranicu za izlaganje svojih proizvoda vrhunske kvalitete, što je privuklo brojne kupce. “Ne radim ja ovo što moram, nego zato što volim jer tako ja hoću. Besmisleno mi je da idem da radim neki glup posao u nekoj firmi za neke male pare. Meni kad se ne radi, ja taj dan ne radim.” – kazao je na samom početku svog obraćanja.
Prema njegovim riječima, uspješno je zaključio posao koristeći sve raspoložive mogućnosti.
Vladimir, uzgajivač krumpira, otkriva da većinu svoje žetve, nevjerojatnih 80 odsto, istovaruje u Beogradu. Njegove plodove kupuju posrednici u obliku prodavača, vlasnika trgovina, pa čak i ugostitelja. Zadovoljan godišnjom cijenom krompira, kupcima prodaje robu za 80 dinara po kilogramu.
Sve u svemu, cijene su stabilne, a značajnijih poskupljenja na njegovom tržištu nije bilo. Vladimirov posao je toliko velik da nema fiksni raspored. Prema njegovim riječima, ponekad radi 24 sata dnevno, dok nekada uopšte ni ne izlazi iz kuće. Vladimirova dnevna rutina vrti se oko vađenja krompira, počinje u ranim satima oko 3 ujutro i proteže se do 1 ujutro sljedećeg dana.
Njegova predanost poslu ne poznaje granice i radi dokle god može. U svijetu u kojem je mlađa generacija opsjednuta društvenim medijima, Vladimir vjeruje da je ravnoteža između poslovnog i privatnog života ključna za vođenje ispunjenog života. Bez obzira sjedite li ispred računala, vozite kamion ili radite nešto drugo, posao je neophodan za sve. S planovima da proširi svoju plantažu za dva hektara, Vladimir ne pokazuje znakove odustajanja i odlučan je u svojim planovima koji očigledno vode ka velikom uspjehu.
