Tijekom svoje 35-godišnje vladavine Jugoslavijom, poznato je da je legendarni Tito izbjegavao samo jedan grad na cijelom teritoriju države, a on je bio srpski .U njega je dolazio sedam puta, ali svaki put nije veoma se kratko zadržavao i to je bila usputna lokacija jer je bilo predviđeno da stigne u Užice. Povjesničari smatraju da je razlog tome što ga je Broz do posljednjih trenutaka smatrao najbližim Ravnogorskom pokretu.
Prema njegovom mišljenju, povjesničari su dokumentirali da su Čačani oduvijek bili četnici. Možda zbog blizine Ravne Gore i pjesme “Na planini, na Jelici”. Nasuprot tome, u izvješćima policije Kraljevine Jugoslavije 1940. stoji da se Čačak smatra ozloglašenim “komunističkim žarištem”. Međutim, Tito je drugačije gledao na ovu lokaciju, stariji Čačani i dalje tvrde da su svaki put prije dolaska predsjednika SFRJ prvo bili zatočeni ljudi koji su smatrani neprijateljima režima i to sedam dana. Objašnjavaju da je to učinjeno preventivno.
Povjesničari kažu da je predsjednik SFRJ cijeli život gajio averziju prema Čačku, iako su ga na ulici oduševljeno pozdravljali ljudi koji su iščekivali njegov dolazak, koje je uzgre rečeno uvijek bio neplaniran. Tito nikada nije namjeravao s konkretnim razlogom posjetiti ovaj grad i jednostavno, Čačak je obilazio u velikom luku, izvještavali su domaći mediji.
Amblem buntovnog grada i mjesta apstinencije zalijepio je trenutak kada je prilikom drugog Titovog posjeta Čačku, za vrijeme njegovog govora, vjerovali ili ne, nestalo struje! Taj događaj ostao je dobro zapamćen i još uvijek je aktuelna tema za naše medije, koji su sada ponovo oživjeli priču o Titovom vremenu, za kojeg mnogi smatraju da je bilo najljepše vrijeme njihovih života.
