Kada je Jugoslavija počela da se raspada i kada je krenulo da zvecka oružje u Sloveniju koja je htjela da se otcijepi JNA je poslala mlade vojnike koji su mahom imali 18, 19 godina a jean od njih je postao poznat širom svijeta.
Radi se o Bahrudinu Kaletoviću koji je u Jutelovom prilogu u nekoj šumi vidno preplašen na pitanje novinara šta se dešava rekao čuvenu rečenicu koja je pokazala svu besmisao rata. Bahrudin je na pitanje novinara šta misli zašto sevodi bitka u kojoj učestvuje odgovorio: “Ma otkud znam. Koliko ja to kužim, oni kao hoće da se otcepljuju, a mi im kao ne damo. Samo se molim Bogu živ da ostanem, da se vratim u kasarnu.”
Ovu bitku ali i cijeli rat je Bahrudin preživio i nakon njega se i oženio i postao otac male djevojčice. Međutim sudbina je bila prema njemu nemilosrdna jer je u junu 1998. godine izgubio život u saobraćajnoj nesreći kada se iz Hrvatske gdje je svirao sa svojim bendom vraćao u Bosnu u svoju Tuzlu.
Svi koji su ga poznavali su rekli kako je bio dobar čovjek i omiljen u društvu. Bio je mlad i odličan muzičar i uvijek nasmijan i vedar. Bahrudin je tad dan žurio kući jer je imao i jedan sretran razlog, naime njegova supruga Aida je upravo rodila sina kojeg su nazvali Damir i on je jedva čekao d se pridruži svojoj porodici ali to nije dočekao i poginuo je tačno sedam godina nakon što je izgoovrio rečenicu koja je paradigma naših života u devedesetim.
