Zašto peškiri i zimi mirišu na vlagu i šta ih zaista vraća u stanje svježine
Postoji nešto posebno neprijatno u trenutku kada posegnete za čistim peškirom, a umjesto mirisa svježine osjetite ustajali miris vlage. Mnogi se s ovim problemom susreću upravo tokom hladnijih mjeseci, kada se promijene uslovi u kupatilu i način na koji sušimo veš. Iako peškiri mogu izgledati potpuno čisto, njihova vlakna ponekad zadržavaju vlagu i mikroorganizme koji su odgovorni za neugodan miris. Zbog toga se dešava da se neprijatan miris ponovo pojavi čak i nakon pranja, ostavljajući utisak da ništa ne pomaže. Situacija se najviše mijenja kada počne sezona grijanja — kupatila se tada često manje provjetravaju, prozori ostaju zatvoreni, a vlaga nastala nakon tuširanja duže se zadržava u prostoriji. Stručnjaci za opremanje kupatila iz kompanije Bathroom Fort upozoravaju da određeni mikroorganizmi mogu preživjeti i nakon pranja, naročito ako se peškiri poslije toga ne osuše pravilno.
Tokom ljeta ovaj problem obično nije toliko izražen jer visoke temperature i češće otvaranje prozora omogućavaju da se peškiri brzo osuše. Ako se peškiri nakon upotrebe ne rašire dovoljno, njihova unutrašnja vlakna mogu ostati vlažna satima, stvarajući povoljne uslove za razvoj bakterija.
Među bakterijama koje se povezuju s karakterističnim mirisom ustajale tkanine nalazi se i Moraxella osloensis. Ona se može zadržavati u vlaknima, a kada joj odgovaraju uslovi, ponovo se razmnožavati i doprinositi pojavi neugodnog mirisa. Upravo zbog toga peškir ponekad ne miriše svježe iako je tek izvađen iz veš-mašine.
VAŽAN TRENUTAK: Presudno nije koliko je peškir topao ili hladan, nego koliko dugo vlaga ostaje u tkanini i da li prostorija omogućava dovoljno brzo sušenje.
Način na koji ostavljate peškir mijenja sve
Jedna od najjednostavnijih, ali i najvažnijih promjena jeste način na koji ostavljate peškir nakon korištenja. Umjesto da ga prebacite preko sebe, zgužvate ili presavijete na nekoliko dijelova, potrebno ga je što više raširiti. Tako će zrak lakše doprijeti do cijele površine, a vlaga će brže isparavati. Ako u kupatilu postoji odgovarajući držač, najbolje je peškir rasporediti tako da se njegovi dijelovi što manje preklapaju.
Važnu ulogu ima i redovno provjetravanje prostorije, posebno nakon tuširanja kada se u zraku nakuplja velika količina vodene pare. Ako kupatilo nema prozor, korisno je uključiti ventilaciju i ostaviti je da radi dovoljno dugo kako bi se višak vlage uklonio. Peškire bi, kada god je moguće, trebalo sušiti u prostoriji s dobrim protokom zraka, a tokom toplijih dana iznijeti ih napolje. Nije dovoljno da površina tkanine djeluje suho, jer se vlaga može zadržati u debljim dijelovima.
Ni način pranja ne treba zanemariti. Peškire je važno prati na temperaturi koju preporučuje proizvođač, uz odgovarajuću količinu deterdženta. Previše sredstva za pranje ne znači nužno i bolju čistoću, jer se njegovi ostaci mogu zadržavati u vlaknima. Isto važi i za omekšivač, s kojim ne bi trebalo pretjerivati — njegovi sastojci mogu stvoriti sloj na tkanini i vremenom smanjiti sposobnost peškira da upija vodu, zbog čega se može promijeniti i način na koji se suši.
Grijanje može uticati na uslove u kupatilu, ali ne može zamijeniti provjetravanje niti osigurati da se mokar peškir osuši ako je zgužvan ili ostavljen na mjestu bez cirkulacije zraka.
— iz teksta o sušenju peškira
Mašina, bubanj i trenutak vađenja veša
Posebnu pažnju treba obratiti na količinu veša u mašini. Kada je bubanj prepun, peškiri nemaju dovoljno prostora da se pravilno operu i isperu, pa na njima mogu ostati nečistoće i ostaci sredstava za pranje. Nakon završetka programa ne bi ih trebalo ostavljati satima u zatvorenoj mašini, jer se i u takvom okruženju može razviti neugodan miris. Ako se desi da peškiri ostanu vlažni na gomili, potrebno ih je odmah razdvojiti i raširiti kako bi počeli da se suše.
Iako mnogi primijete da peškiri počinju neugodno mirisati čim uključe grijanje, visoke ili niske temperature same po sebi nisu glavni uzrok. Presudno je koliko se dugo vlaga zadržava u tkanini i da li prostorija omogućava dovoljno brzo sušenje. Najveći problem nastaje kada se vlažna tkanina dugo ne pomjera i ostaje složena na jednom mjestu.
Upravo zato je važno da se peškiri prije odlaganja u ormar potpuno osuše. Ako se slože dok su još i malo vlažni, neugodan miris može se zadržati i proširiti na druge komade tkanine. Kada primijetite da se miris vraća uprkos redovnom pranju, obratite pažnju na količinu deterdženta, omekšivač, opterećenost mašine i mjesto na kojem sušite veš.
ŠIRA SLIKA
Problem ustajalog mirisa nije stvar sezone niti loše sreće, nego niza malih navika koje se lako promijene — raširen peškir, otvoren prozor i prazniji bubanj mašine često čine više od bilo kojeg skupog sredstva.
Nekoliko jednostavnih promjena u svakodnevnoj rutini može pomoći da peškiri ostanu suhi, mekani i bez mirisa vlage, čak i tokom najhladnijeg dijela godine.
