Kada govorimo o zdravlju srca, najčešće razmišljamo o pravilnoj ishrani, fizičkoj aktivnosti, krvnom pritisku i nasljednim faktorima, dok utjecaj svakodnevnih emocija često zanemarujemo. Međutim, dugotrajni stres, neprestana zabrinutost i nagomilana ljutnja mogu imati mnogo veći utjecaj na naše fizičko i psihičko stanje nego što pretpostavljamo.

Poznati kardiolog upozoravao je na naviku koja nas iznutra iscrpljuje: Evo kako dugotrajan stres može utjecati na srce

Kada razmišljamo o zdravlju srca, najčešće prvo pomislimo na krvni pritisak, holesterol, prehranu i fizičku aktivnost. Međutim, postoji još jedan važan dio svakodnevnog života koji često zanemarujemo, a to je naše emocionalno stanje. Dugotrajna zabrinutost, napetost i neriješeni sukobi mogu utjecati na način na koji organizam funkcioniše, posebno kada postanu sastavni dio svakog dana. Na značaj emocionalnog opterećenja upozoravao je i poznati kardiolog Jevgenij Ivanovič Čazov, čija su razmišljanja o odnosu životnih navika i zdravlja ostala zanimljiva i nakon njegove smrti. Savremena medicina dodatno objašnjava zbog čega dugotrajan stres zaslužuje pažnju i kako možemo smanjiti njegov utjecaj na svakodnevni život.

Postoje ljudi koji redovno odlaze na zdravstvene preglede, pažljivo biraju hranu i nastoje održavati fizičku kondiciju, ali istovremeno gotovo svakodnevno žive pod velikim pritiskom. Njihove misli neprestano su okupirane poslovnim problemima, porodičnim nesuglasicama ili finansijskom neizvjesnošću. Često se događa da ni nakon završetka radnog dana ne uspijevaju pronaći osjećaj mira.

Takvo stanje nije uvijek lako prepoznati. Za razliku od povišene temperature ili vidljive povrede, emocionalna iscrpljenost može se razvijati postepeno. Osoba se navikava na napetost, sve teže se opušta, a osjećaj zabrinutosti počinje doživljavati kao sasvim uobičajen dio života.

Međutim, naš organizam ne funkcioniše odvojeno od emocija. Način na koji reagujemo na stresne situacije povezan je s radom nervnog sistema, hormonalnim reakcijama i promjenama koje mogu zahvatiti više organskih sistema. Zato se danas sve više pažnje posvećuje odnosu između psihičkog opterećenja i fizičkog zdravlja.

Upravo je taj odnos važan za razumijevanje poruka koje se povezuju s radom Jevgenija Ivanoviča Čazova, jednog od najpoznatijih kardiologa sovjetske i ruske medicine.

Kardiolog čiji je rad obilježio razvoj savremene medicine

Jevgenij Ivanovič Čazov rođen je 1929. godine, a tokom dugog profesionalnog života ostvario je značajan utjecaj na razvoj kardiologije. Bio je povezan s vodećim medicinskim ustanovama, učestvovao je u unapređenju liječenja srčanih bolesti i obavljao važne funkcije u zdravstvenom sistemu.

Tokom karijere vodio je veliki kardiološki centar, a jedno vrijeme bio je i ministar zdravstva Sovjetskog Saveza. Njegov stručni rad obuhvatao je ozbiljna pitanja prevencije, dijagnostike i liječenja kardiovaskularnih bolesti, zbog čega je stekao ugled i izvan granica svoje zemlje.

Čazov je preminuo 2021. godine, u 92. godini života. Njegova dugovječnost često privlači pažnju kada se govori o zdravim navikama, ali važno je razumjeti da životni vijek nijedne osobe ne može poslužiti kao dokaz djelotvornosti jednog savjeta.

Na dužinu života utiču brojni faktori, uključujući genetiku, prethodno zdravstveno stanje, dostupnost medicinske njege i svakodnevne navike. Zbog toga nije opravdano tvrditi da je Čazov doživio duboku starost isključivo zato što je izbjegavao određene emocije ili način razmišljanja.

Ipak, njegova upozorenja o emocionalnom opterećenju otvaraju korisnu temu. Posebno se ističe pitanje šta se događa kada čovjek dugo ostaje zaokupljen ljutnjom, brigama i unutrašnjim sukobima, bez dovoljno vremena za odmor.

U svakodnevici se emocionalni pritisak često gomila gotovo neprimjetno. Jedna neprijatna situacija na poslu nadoveže se na porodične obaveze, zatim slijede finansijske brige, a navečer se osoba ponovo vraća razgovorima i događajima koje nije uspjela zaboraviti.

Ponekad se ljutnja zadržava mnogo duže od samog sukoba. Čovjek u mislima ponavlja šta je trebao reći, kako je mogao postupiti i zbog čega ga je neko povrijedio. Takvo razmišljanje može produžiti osjećaj napetosti, naročito ako osoba nema način da emocionalno obradi događaj.

To ne znači da su ljutnja ili tuga same po sebi štetne emocije. One su prirodne reakcije na određene životne okolnosti. Važno je, međutim, prepoznati trenutak kada emocionalno opterećenje postaje dugotrajno i počinje narušavati san, odnose ili svakodnevno funkcionisanje.

Šta se događa u organizmu kada smo pod stresom?

Kada se suočimo s prijetnjom ili zahtjevnom situacijom, organizam aktivira prirodnu reakciju na stres. U tom procesu učestvuju nervni sistem i hormoni, među kojima su adrenalin i kortizol. Njihova uloga jeste pripremiti tijelo da odgovori na izazov.

Tokom takve reakcije srčani ritam može se ubrzati, disanje postati brže, a krvni pritisak privremeno porasti. Tijelo preusmjerava energiju prema funkcijama koje su u datom trenutku važne za suočavanje s opasnošću ili povećanim naporom.

Ove promjene predstavljaju normalan fiziološki odgovor. Kratkotrajni stres nije automatski znak bolesti, a u određenim okolnostima može pomoći osobi da se bolje usmjeri na važan zadatak ili brzo reaguje.

Problemi se mogu pojaviti kada stres traje sedmicama ili mjesecima, posebno ako se osoba neprestano suočava s novim zahtjevima i nema dovoljno prilika za oporavak. Tada organizam može ostajati u stanju povećane pripravnosti duže nego što je potrebno.

Savremena istraživanja povezuju dugotrajno psihološko opterećenje s promjenama u radu nervnog sistema, krvnih sudova i drugih procesa važnih za kardiovaskularno zdravlje. Ipak, naučnici i dalje proučavaju sve mehanizme kojima stres doprinosi razvoju srčanih bolesti.

Zato se ne može jednostavno tvrditi da određena emocija neposredno izaziva infarkt ili da će svaka osoba koja se često brine razviti ozbiljnu bolest. Rizik zavisi od mnogo međusobno povezanih okolnosti.

Jedna od važnih posljedica dugotrajnog stresa odnosi se na svakodnevne navike. Osoba koja je stalno iscrpljena može početi preskakati obroke, hraniti se neredovno ili birati hranu prema trenutnoj potrebi za utjehom, a ne prema nutritivnoj vrijednosti.

Istovremeno se može smanjiti želja za fizičkom aktivnošću. Nakon napornog dana lakše je ostati sjediti nego izaći u šetnju, naročito kada osjećaj psihičkog umora traje i nakon završetka poslovnih obaveza.

Kod nekih ljudi stres može povećati učestalost pušenja ili konzumiranja alkohola. Iako takve navike mogu stvoriti kratkotrajan subjektivni osjećaj olakšanja, dugoročno mogu dodatno pogoršati faktore rizika za bolesti srca i krvnih sudova.

Problem može nastati i kada osoba počne zanemarivati zdravstvene kontrole. Zbog velikog broja obaveza odgađa mjerenje krvnog pritiska, redovne preglede ili praćenje već dijagnosticiranih bolesti. Upravo tako emocionalno opterećenje može posredno doprinijeti pogoršanju zdravstvenog stanja.

Zašto stres nije jedini faktor rizika za srčane bolesti?

Iako je važno ozbiljno shvatiti dugotrajnu napetost, zdravlje srca ne smije se posmatrati samo kroz emocionalno stanje. Kardiovaskularne bolesti razvijaju se pod utjecajem više različitih faktora, od kojih su neki povezani sa životnim navikama, a drugi nisu pod neposrednom kontrolom pojedinca.

Među dobro poznatim faktorima rizika nalaze se povišen krvni pritisak, pušenje, dijabetes, nepovoljne vrijednosti masnoća u krvi i nedovoljna fizička aktivnost. Značajni su i godine, porodična historija bolesti te određena druga zdravstvena stanja.

Stres može biti dio te složene slike, ali ne objašnjava svaku bolest srca. Osoba koja živi mirnim životom i dalje može imati povišen holesterol ili nasljednu sklonost određenim oboljenjima. Isto tako, neko ko je pod velikim pritiskom ne mora nužno razviti kardiovaskularnu bolest.

Upravo zato emocionalna stabilnost ne može zamijeniti redovne medicinske kontrole. Važno je pratiti krvni pritisak, nivo šećera i masnoća u krvi, razgovarati s ljekarom o individualnim faktorima rizika i pridržavati se propisane terapije.

Nije opravdano savjetovati ljudima da jednostavno prestanu brinuti i očekivati da će tako riješiti zdravstvene probleme. Neke okolnosti, poput bolesti člana porodice, gubitka posla ili finansijske nesigurnosti, ne mogu se ukloniti samo promjenom načina razmišljanja.

Realniji cilj jeste razvijanje navika koje omogućavaju organizmu da se lakše oporavi nakon zahtjevnih perioda. Takve navike ne uklanjaju sve izvore stresa, ali mogu pomoći da svakodnevni pritisak ne postane jedino stanje koje osoba poznaje.

Svakodnevne navike koje mogu pomoći u smanjenju napetosti

Jedan od pristupa koji se često preporučuje jeste redovna fizička aktivnost. Šetnja, vožnja bicikla ili druga vrsta kretanja prilagođena zdravstvenom stanju može doprinijeti boljoj kondiciji, kvalitetnijem snu i lakšem upravljanju stresom.

Za mnoge ljude korisno je da tokom dana naprave kratke pauze. Nekoliko minuta odmora, boravak na svježem zraku ili jednostavne vježbe opuštanja mogu pomoći u prekidanju osjećaja stalne žurbe.

Važnu ulogu ima i san. Kada osoba redovno spava nedovoljno ili se često budi, može postati osjetljivija na svakodnevne izazove. Stvaranje ujednačene večernje rutine i odvajanje vremena za odmor može biti korisno, posebno kada su poremećaji sna povezani s napetošću.

Razgovor s bliskom osobom također može predstavljati važan oblik podrške. Nije svaki problem moguće riješiti razgovorom, ali osjećaj da neko razumije našu situaciju često smanjuje doživljaj usamljenosti i emocionalnog opterećenja.

Nekima pomažu aktivnosti koje nemaju veze s poslom i svakodnevnim obavezama. Čitanje, vrtlarstvo, muzika ili boravak u prirodi mogu pružiti priliku da se pažnja usmjeri na nešto drugo i da se stvori prostor za oporavak.

Čazovljeva razmišljanja o ljutnji i unutrašnjim sukobima mogu se posmatrati kao podsjetnik da emocionalno zdravlje zaslužuje pažnju. Međutim, nije potrebno potiskivati svaku neprijatnu emociju niti izbjegavati sve sukobe kako bismo sačuvali zdravlje. Izražavanje osjećaja na primjeren način i rješavanje problema često su korisniji od njihovog neprestanog potiskivanja.

Posebno je važno da se osoba ne osjeća krivom zato što prolazi kroz stresan period. Dugotrajna napetost često je povezana s okolnostima koje pojedinac ne može samostalno promijeniti. Zbog toga podrška porodice, prijatelja i zdravstvenih stručnjaka može imati važnu ulogu.

Ako se pojave simptomi poput bola ili pritiska u grudima, izraženog nedostatka zraka, iznenadne slabosti ili drugih znakova mogućeg hitnog zdravstvenog problema, ne treba ih pripisivati stresu bez pregleda. Takve tegobe zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu.

Briga o srcu zato obuhvata mnogo više od pojedinačnih prehrambenih odluka ili povremenog vježbanja. Ona uključuje praćenje zdravstvenih pokazatelja, liječenje postojećih bolesti i svakodnevne navike koje podržavaju fizičko i emocionalno funkcionisanje. Dugotrajna napetost zaslužuje pažnju upravo zato što može utjecati na više dijelova života, uključujući one navike koje su važne za očuvanje kardiovaskularnog zdravlja.