Rijetka genetska mutacija povezana s rakom pluća: 62 puta veći rizik kod nepušača

Postoje otkrića koja mijenjaju način na koji posmatramo bolesti, posebno kada pokažu da opasnost ne dolazi uvijek iz pravca koji očekujemo. Rak pluća najčešće se povezuje s pušenjem, ali nova genetska istraživanja ukazuju na to da kod pojedinih ljudi važnu ulogu može imati i nasljedna promjena u organizmu. Naučnici su proučavali rijetku varijantu gena EGFR, poznatu kao T790M, i otkrili da bi ona mogla biti povezana s izuzetno visokim rizikom od razvoja ove bolesti, čak i kod osoba koje nikada nisu zapalile cigaretu.

Posebnu pažnju privukao je podatak da je povezanost između mutacije i raka bila izrazito snažna među nepušačima. Ovakvi rezultati otvaraju nova pitanja o tome koliko genetika može utjecati na zdravlje i koliko se još toga krije u nasljednim osobinama koje većina ljudi nikada ne provjerava. Ponekad se najvažnije istine kriju duboko u nama, daleko od pogleda.

Gen EGFR ima značajnu ulogu u regulaciji rasta, razmnožavanja i opstanka ćelija. Kada u njemu dođe do određenih promjena, normalni procesi mogu biti poremećeni, što u nekim okolnostima doprinosi nastanku tumora. Istraživanje objavljeno u naučnom časopisu Science pokazalo je da su nepušači koji nose varijantu T790M imali čak 62 puta veći rizik od raka pluća u poređenju s osobama koje nemaju ovu mutaciju.

Šta pokazuju podaci o riziku

Razlika je privukla pažnju stručnjaka upravo zato što je toliko izražena. Ipak, naučnici naglašavaju da se ovakav rezultat odnosi na relativni rizik unutar proučavanih grupa, a ne znači da će svaka osoba s mutacijom nužno oboljeti. Genetska predispozicija može povećati vjerovatnoću bolesti, ali sama po sebi ne predstavlja sigurnu prognozu nečije budućnosti. Neizvjesnost je često teža od odgovora koji smo se nadali pronaći.

Podaci su posebno zanimljivi kada se uporede različite grupe ljudi. Kod pušača bez ove genetske promjene rizik je bio približno četiri puta veći nego kod nepušača bez mutacije. Među pušačima koji su istovremeno nosili varijantu T790M zabilježena je povezanost s približno 11 puta većim rizikom u odnosu na ostale pušače. Takvi nalazi upućuju na mogućnost da nasljedni faktori i izloženost duhanskom dimu djeluju zajedno, iako je potrebno dodatno istraživanje kako bi se preciznije objasnilo njihovo međusobno djelovanje.

Genetički epidemiolog Chris Amos, koji nije učestvovao u istraživanju, ocijenio je da je riječ o važnom otkriću jer učestalost ove varijante i njen značaj za nastanak raka pluća ranije nisu bili dovoljno razjašnjeni. Jedan podatak može promijeniti čitavu sliku koju smo godinama smatrali potpunom.

Mutacija je pronađena kod približno jedne osobe na 15.850 ispitanika, što pokazuje koliko je rijetka. U drugim velikim istraživačkim bazama, All of Us i UK Biobank, pronađeno je svega 19, odnosno dvije osobe s ovom varijantom. Nasuprot tome, među učesnicima iz baze 23andMe evidentirana je 641 osoba koja ju je nosila, pa su istraživači imali više podataka za statističku procjenu. U ukupnoj analiziranoj grupi nosioci mutacije imali su približno 25 puta veće izglede za razvoj raka pluća nego osobe bez nje, pri čemu su u poređenje bili uključeni i pušači i nepušači.

Iza velikih brojeva uvijek se nalaze pojedinačni životi i pitanja na koja još nema odgovora.

Neobičan geografski obrazac i historija mutacije

Istraživanje je otkrilo i neobičan geografski obrazac. Varijanta EGFR T790M bila je znatno češća među osobama rođenim na jugoistoku Sjedinjenih Američkih Država, naročito u Alabami, Mississippiju i Tennesseeju. U podacima prikupljenim iz te tri savezne države mutacija je pronađena kod otprilike jedne osobe na 2.078 ispitanika, što je mnogo veća učestalost nego u široj proučavanoj populaciji.

Naučnici su zatim pokušali rekonstruisati kako se ta genetska osobina mogla proširiti. Na osnovu historijskih zapisa i raspoloživih podataka pretpostavili su da su je doseljenici s Britanskog otočja donijeli u Sjevernu Ameriku početkom 18. stoljeća. Kasnije su se neke porodice preselile u područje južnih Apalača, gdje su bile relativno izolirane, pa se mutacija mogla prenositi među generacijama i postati neuobičajeno zastupljena u tom dijelu zemlje.

Historija ponekad ostavlja tragove koje tek mnogo kasnije naučimo prepoznati. Ova regionalna koncentracija mogla bi pomoći u razumijevanju dijela razloga zbog kojih se na pojedinim područjima jugoistoka SAD-a bilježe visoke stope raka pluća. Ipak, genetska predispozicija nije jedino moguće objašnjenje.

Stephen Chanock, direktor odjela za epidemiologiju i genetiku raka pri američkom Nacionalnom institutu za rak, istakao je da je mutacija rijetka i da vjerovatno ne objašnjava veliki dio ukupnih slučajeva bolesti. Njeno otkrivanje ipak može pomoći u razumijevanju rizika kod određenih porodica i zajednica, naročito ako se u budućnosti utvrdi kako tačno doprinosi razvoju tumora. Zdravlje nikada nije samo jedna priča, nego susret naslijeđa, okruženja i životnih navika.

Još jedno važno zapažanje odnosi se na dob u kojoj se bolest pojavljuje. Prema rezultatima studije, osobe s mutacijom T790M u prosjeku su razvijale rak pluća oko pet godina ranije od ljudi koji je nisu imali. To je pokrenulo raspravu o tome da li bi se kod nosilaca ove varijante trebalo razmotriti ranije praćenje zdravlja pluća.

Šta dalje: skrining i buduća istraživanja

Trenutne preporuke za godišnji pregled pluća pomoću kompjuterizovane tomografije s niskom dozom zračenja uglavnom se odnose na određene kategorije ljudi s historijom pušenja. Međutim, ako dodatna istraživanja potvrde značaj nasljednog rizika, možda će biti potrebno pažljivije razmotriti kako prepoznati osobe kojima bi drugačiji pristup mogao koristiti. Amos smatra da nalazi daju razlog da se ispita mogućnost početka skrininga u ranijoj dobi, uključujući i ljude koji nikada nisu pušili. To, ipak, još nije univerzalna preporuka za sve nosioce mutacije.

Najvažnije je pronaći način da se opasnost prepozna prije nego što postane vidljiva. U toku je kliničko ispitivanje koje procjenjuje može li CT pregled pomoći u ranom otkrivanju raka pluća kod osoba s mutacijom EGFR T790M. Istraživači žele saznati i kako se rizik mijenja s godinama te koji bi dodatni faktori mogli utjecati na razvoj bolesti. Posebnu pažnju posvećuju mogućim utjecajima iz okruženja, među kojima je i dugotrajna izloženost sitnim česticama zagađenja zraka.

Još nije jasno zbog čega ova konkretna genetska promjena povećava vjerovatnoću raka pluća niti da li postoje druge, još rjeđe varijante gena EGFR sa sličnim djelovanjem. Ono što je sigurno jeste da otkriće varijante T790M otvara nova pitanja i usmjerava naučnike ka dubljem razumijevanju načina na koji naslijeđe, okruženje i životne navike zajedno oblikuju rizik od ove bolesti.