Svi u svojim kupatilima imamo paklo štapića za čišćenje ušiju i koristimo ih da odstranimo ušni vosak.Međuitm oni nisu najbolje riješenje jer se njima mogu ošttiti bubne opne ukoliko se gurnu preduboko. Jedan poznati doktor je govoreći o tome ponudio alternativu koja je bezopasna a jednako efikasna.

Zašto pamučni štapići mogu pogoršati problem s ušnim voskom: stručnjaci upozoravaju na sigurniji pristup

Pamučni štapići mnogima su gotovo automatski dio higijene nakon tuširanja, ali njihovo guranje u zvukovod može napraviti upravo ono što se pokušava izbjeći. Umjesto uklanjanja cerumena, štapić ga može potisnuti dublje, sabiti u čep, iziritirati osjetljivu kožu zvukovoda ili, u ozbiljnijem slučaju, dovesti do povrede bubne opne. Ušni vosak pritom nije prljavština koju treba potpuno ukloniti, već dio prirodnog sistema zaštite uha. Kada se ipak nakupi toliko da izaziva osjećaj punoće, nelagodu ili prigušen sluh, način uklanjanja treba prilagoditi stanju uha i eventualnim ranijim problemima.

Navika čišćenja unutrašnjosti uha štapićem veoma je raširena upravo zato što djeluje jednostavno i bezazleno. Posebno nakon kupanja ljudi često imaju potrebu da uklone osjećaj vlage ili vidljivi vosak i pretpostavljaju da je što dublje čišćenje ujedno i bolja higijena.

Međutim, zvukovod je uzak, a njegova koža osjetljiva. Štapić može ukloniti dio cerumena koji se nalazi neposredno pri izlazu, ali ono što se nalazi dublje veoma lako gurne prema unutrašnjosti. Ako se to ponavlja, vosak se može postepeno sabijati sve dok ne nastane čep koji poslije nije moguće jednostavno ukloniti kod kuće.

Štapić može gurnuti vosak dublje prema bubnoj opni

Jedan od glavnih problema sa pamučnim štapićima jeste to što njihovo djelovanje nije ograničeno samo na uklanjanje cerumena. Dok se dio voska može zadržati na vati, drugi dio može biti potisnut prema unutrašnjem dijelu zvukovoda.

Kada se vosak ponovljenim čišćenjem sabije, može nastati čvršći čep. Tada se mogu javiti osjećaj začepljenosti, pritiska, punoće u uhu ili prigušenog sluha. Paradoksalno, osoba tada često posegne za novim štapićem i tako dodatno pogorša isti problem.

Još jedan rizik predstavlja iritacija kože. Koža zvukovoda veoma je tanka i osjetljiva, pa ponavljano trljanje može izazvati sitne ogrebotine, isušivanje i osjetljivost. Takva oštećenja mogu povećati nelagodu i stvoriti povoljnije uslove za razvoj upale.

Najozbiljnije posljedice mogu nastati ako se štapić gurne preduboko. Dovoljan je iznenadan pokret ruke, trzaj glave ili slučajan udarac da predmet ode dalje nego što je planirano i povrijedi bubnu opnu.

Zbog toga je sigurnije higijenu ograničiti na spoljašnji, vidljivi dio uha. Ono što se nalazi duboko u zvukovodu ne bi trebalo vaditi pamučnim štapićima, ukosnicama, pincetama niti drugim predmetima.

Omekšavanje cerumena može biti blaža opcija, ali nije prikladno za svakoga

U izvornom tekstu pedijatar dr David Gill navodi omekšavanje tvrdog ušnog voska kao blaži pristup u odnosu na agresivno mehaničko čišćenje. Ideja je da cerumen postane mekši kako bi se lakše prirodno pomjerio prema spoljašnjem dijelu uha.

Postoje preparati posebno namijenjeni omekšavanju cerumena, ali ni njih ne treba koristiti potpuno automatski. Potrebno je slijediti uputstvo proizvoda i uzeti u obzir postoje li ranije bolesti ili povrede uha.

Poseban oprez potreban je kod osoba koje su imale puknuće bubne opne, operaciju uha, postavljene ventilacione cjevčice, ponavljane infekcije ili iscjedak. U takvim okolnostima samostalno ukapavanje bilo kakve tečnosti ne bi trebalo raditi bez prethodnog savjeta zdravstvenog stručnjaka.

Isto važi kada se pojave jači bol, krvarenje, naglo pogoršanje sluha, intenzivna vrtoglavica ili iscjedak iz uha. Takvi simptomi ne moraju biti posljedica običnog cerumenskog čepa i zahtijevaju drugačiju procjenu.

Problem je u tome što osjećaj punoće ili prigušenog sluha nije specifičan samo za nakupljanje voska. Bez pregleda ponekad nije moguće sa sigurnošću razlikovati čep od infekcije, povrede ili drugog stanja.

Kućno ispiranje i domaće mješavine nisu univerzalno bezbjedne

U izvornom tekstu spominju se i određene mješavine na bazi alkohola i sirćeta, kao i ispiranje uha kada se vosak ne ukloni lako. Međutim, takve metode ne treba posmatrati kao rješenje koje je prikladno za svaku osobu.

Ako postoji oštećenje bubne opne, infekcija, ranija operacija ili anatomska promjena uha, unošenje tečnosti u zvukovod može dodatno pogoršati problem. Čak i kod osobe koja nema poznatu bolest, prejak pritisak tokom ispiranja može izazvati bol, iritaciju ili vrtoglavicu.

Zbog toga nije dobro improvizovati sa špricama, snažnim mlazom vode ili različitim kućnim mješavinama ako osoba ne zna u kakvom su stanju bubna opna i zvukovod. Pokušaj da se problem brzo riješi može na taj način proizvesti dodatnu nelagodu.

Ako se cerumenski čep ne povuče nakon blagih postupaka koji su za tu namjenu predviđeni, pregled je sigurnija opcija od ponavljanja agresivnijih kućnih metoda. Zdravstveni stručnjak može utvrditi da li je uzrok zaista vosak i odabrati odgovarajući način uklanjanja.

Zdravo uho ima vlastiti mehanizam čišćenja

Cerumen se stvara u spoljašnjem dijelu zvukovoda i prirodno se pomjera prema izlazu. Pokreti vilice tokom govora i žvakanja, zajedno s prirodnim obnavljanjem kože, doprinose tom procesu.

Zbog toga većini ljudi nije potrebno nikakvo dubinsko čišćenje. Tokom redovne higijene dovoljno je oprati spoljašnji dio uha i nježno ga osušiti peškirom, bez pokušavanja da se dopre duboko u zvukovod.

Ako se vosak vidi neposredno na ulazu u uho, može se pažljivo ukloniti samo sa spoljašnje strane. Upravo je razlika između brisanja onoga što je vidljivo i gurkanja predmeta u unutrašnjost jedna od najvažnijih stvari u sigurnijoj higijeni uha.

Postoje osobe kod kojih se cerumen lakše nakuplja. To može biti povezano s većom prirodnom proizvodnjom voska, užim zvukovodom ili redovnim korištenjem čepića za uši, slušalica ili slušnih aparata.

Kod takvih ljudi vosak se može teže pomjerati prema spoljašnjem dijelu uha. Upravo tada navika redovnog čišćenja štapićima može dodatno povećati rizik od stvaranja čepa, jer svaki novi pokušaj može dio cerumena ponovo potisnuti dublje.

Ako se problem često vraća, korisnije je razgovarati sa ljekarom ili drugim kvalifikovanim zdravstvenim stručnjakom o načinu održavanja ušiju nego stalno ponavljati isti kućni postupak.

Jedna od najčešćih grešaka jeste upravo uporno pokušavanje da se nelagoda „odčepi“ novim čišćenjem. Ako je vosak već sabijen duboko u zvukovodu, svaki dodatni pokušaj može ga još čvršće potisnuti prema unutrašnjosti.

Pregled omogućava da se utvrdi da li se zaista radi o cerumenskom čepu. Ako je uklanjanje potrebno, zdravstveni radnik može izabrati metodu koja odgovara stanju zvukovoda i bubne opne, umjesto da se primjenjuje univerzalni kućni postupak.

To je važno i zato što prigušen sluh, pritisak i osjećaj punoće nisu tegobe koje se pojavljuju isključivo zbog voska. Slične simptome mogu izazvati i infekcije ili druga stanja, pa tretiranje bez jasnog uzroka može odgoditi odgovarajuću terapiju.

Najjednostavnije pravilo zato ostaje jedno od najkorisnijih: u zvukovod ne treba gurati predmete samo zato što postoji osjećaj da ga treba očistiti. Cerumen je normalan dio uha i njegovo potpuno uklanjanje nije cilj pravilne higijene.

Kada se zaista formira čep, blaže metode omekšavanja mogu odgovarati nekim osobama, ali samo kada nema znakova povrede, infekcije ili ranijih problema zbog kojih bi unošenje tečnosti moglo biti rizično.

U slučaju ponavljanih tegoba, izraženih simptoma ili nejasnog uzroka nelagode, stručna procjena sigurnija je od eksperimentisanja sa predmetima, snažnim ispiranjem ili domaćim mješavinama. Ponekad je najbolja promjena u higijenskoj rutini upravo prestanak pokušaja da se unutrašnjost uha neprestano „čisti“.

Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti pregled zdravstvenog stručnjaka. Ne stavljajte tečnosti u uho i ne pokušavajte ispiranje ako postoji sumnja na oštećenje bubne opne, infekciju, prethodnu operaciju uha ili ako imate bol, iscjedak, krvarenje, vrtoglavicu ili nagli gubitak sluha.

“`