Naša današnja tema su pravoslavni običaji u slučaju kada premine neki član porodice. Naiem postoje razni običaji koji se mogu razlikovati od sela do sela ili od mjesta do mjesta. Danas govorimo o tome kakav je stav crkve ako neko premine kod kuće ili ako se smrt desi u bolnici.
Pravoslavni običaji nakon smrti: značenje molitava, opela i posljednjeg ispraćaja pokojnika
U pravoslavnoj tradiciji trenuci nakon smrti imaju posebno duhovno značenje. Od prvih molitava za upokojenog, preko pripreme tijela i služenja opela, pa sve do samog čina sahrane, svaki običaj povezan je s vjerom u vaskrsenje i nadom u život poslije smrti.
Smrt u pravoslavnom hrišćanskom učenju ne posmatra se kao konačni kraj čovjekovog postojanja, već kao prelazak u drugi oblik života. Zbog toga sahrana nije samo čin oproštaja, već trenutak u kojem se pokojnik predaje Bogu kroz molitve porodice, sveštenika i svih ljudi koji su ga poznavali.
Posebno mjesto u crkvenoj tradiciji zauzimaju molitve za dušu upokojenog, dostojanstvena priprema tijela, opelo i sam dan pogreba. Svaki od ovih običaja nosi određenu simboliku i predstavlja izraz poštovanja prema osobi koja je preminula.
Prema pravoslavnom učenju, čovjek nije samo duhovno biće, već i tijelo koje ima posebno mjesto u hrišćanskoj vjeri. Upravo zbog toga tijelu pokojnika pristupa se s pažnjom i poštovanjem, kao dijelu ličnosti koja je tokom života bila povezana s dušom.
POZADINA DOGAĐAJA
Pravoslavna tradicija smrt razumije kao prelazak, a ne kao potpuni završetak. Zbog toga se nakon upokojenja posebna pažnja posvećuje molitvama, pripremi tijela i dostojanstvenom ispraćaju pokojnika.
Vjera u vaskrsenje i značaj molitve za upokojenog
Jedno od osnovnih vjerovanja pravoslavnih hrišćana jeste nada u buduće vaskrsenje. Smrt se ne posmatra kao konačna granica, već kao trenutak nakon kojeg postoji očekivanje novog života kroz Božije obećanje.
U Simvolu vere, molitvi koja sadrži osnovna vjerovanja pravoslavne vjere, izgovaraju se riječi:
„Čekam vaskrsenje mrtvih.“
Ove riječi izražavaju vjeru da smrt nije posljednja stvarnost čovjeka. Za vjernike one predstavljaju nadu u budući susret i život koji prevazilazi zemaljsko postojanje.
Posebno mjesto u pravoslavnom učenju ima vjerovanje da je tijelo hrišćanina sveto. Apostol Pavle u Novom zavjetu navodi:
„Tela vaša su hram Svetoga Duha, koji je u vama, kojega imate od Boga, i niste svoji.“
Zbog toga se tijelo nakon smrti ne posmatra samo kao ostatak čovjeka, već kao dio njegove ličnosti koji je tokom života bio povezan s vjerom, dušom i postojanjem.
Šta se prema običaju radi kada čovjek premine kod kuće?
Kada osoba premine kod kuće, ukoliko okolnosti to dozvoljavaju, prema pravoslavnom običaju tijelo se priprema uz molitve. Ovaj trenutak za porodicu predstavlja period tuge, ali i vrijeme kada se pokojniku iskazuje posljednje poštovanje.
Prilikom pranja tijela izgovara se molitva:
„Sveti Bože, Sveti Krepki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas.“
Neposredno nakon smrti čita se „Posledovanje po ishodu duše od tela“, kao i Psaltir sa molitvama za upokojene.
VAŽAN TRENUTAK
Prve molitve nakon smrti predstavljaju početak pripreme za pogrebni čin. One se prema tradiciji mogu čitati odmah nakon upokojenja, u skladu s okolnostima i mogućnostima porodice.
Ove molitve imaju cilj da se pokojnik preporuči Božijoj milosti, dok porodici i bližnjima pružaju utjehu i snagu u trenutku velikog gubitka.
Ako osoba premine u bolnici ili na drugom mjestu, a tijelo bude prevezeno u mrtvačnicu, prema tradiciji molitve se mogu čitati kod kuće.
Nakon toga tijelo se prenosi u hram, gdje sveštenik služi opelo, a zatim slijedi sam čin sahrane.
Kada se služi opelo i obavlja sahrana?
Prema pravoslavnom običaju, opelo i sahrana se najčešće obavljaju trećeg dana nakon smrti. Kao prvi dan računa se sam dan kada je osoba preminula, bez obzira na vrijeme upokojenja.
Postoje okolnosti u kojima se termin sahrane može promijeniti. To može biti povezano s posebnim životnim okolnostima, administrativnim procedurama ili drugim opravdanim razlozima.
Bez obzira na vrijeme održavanja, osnovni smisao obreda ostaje isti – molitveno ispraćanje pokojnika i okupljanje porodice i zajednice.
ŠIRA SLIKA
Običaji nakon smrti u pravoslavlju nisu samo formalni postupci. Oni predstavljaju način da se porodica i zajednica okupe u molitvi, pruže podršku jedni drugima i dostojanstveno oproste od preminule osobe.
Daća nakon sahrane i pomen pokojnika
Nakon sahrane uobičajeno je da porodica organizuje daću, odnosno okupljanje rodbine i prijatelja. Iako je ovaj običaj veoma rasprostranjen među pravoslavnim vjernicima, on nije crkveni obred u užem smislu.
Daća prije svega predstavlja priliku da se ljudi okupe, podijele uspomene i u miru pomenu osobu koja je preminula.
Kroz razgovore i zajedničko sjećanje, porodica i prijatelji nastavljaju da čuvaju uspomenu na život pokojnika i njegov trag među ljudima koji su ga poznavali.
KLJUČNE INFORMACIJE
- Molitve za upokojenog prema tradiciji mogu se čitati odmah nakon smrti.
- Opelo se po pravilu služi prije sahrane, najčešće trećeg dana.
- Promjena termina zbog opravdanih razloga ne mijenja duhovni smisao obreda.
- Svaki običaj ima cilj da pokojnik bude ispraćen u molitvi, vjeri i poštovanju.
Za pravoslavne vjernike svi ovi običaji imaju zajedničku svrhu – da se pokojnik isprati molitvom, da porodica pronađe podršku u zajednici i da se kroz vjeru pronađe nada u život poslije smrti.
