Poznato je da svačije tijelo ima karakterističan miris a on se mijenja tokom godina. Stariji ljudi obično imaju sličan i prepoznatljiv miris a razloga za to su neke materije i procesi koji se dešavaju u našem organizmu. U nastavku današnjeg teksta saznajte više o ovoj temi i istraživanjima koja su provedena.

Da li zaista postoji „miris starosti“? Nauka objašnjava zašto se tjelesni miris mijenja s godinama

Izraz „miris starosti“ često zvuči kao da svi ljudi nakon određene životne dobi počinju imati isti prepoznatljiv miris. Stvarnost je mnogo složenija. Naučna istraživanja pokazuju da se hemijski sastav prirodnog tjelesnog mirisa zaista može postepeno mijenjati tokom starenja, a jedan od spojeva koji se često spominje jeste 2-nonenal. Ipak, godine nisu jedini faktor, niti postoji jedan rođendan nakon kojeg tijelo odjednom počinje drugačije mirisati.

Ljudsko tijelo se tokom života neprestano mijenja. Koža s godinama postaje drugačija, mijenjaju se njena hidratacija, količina masnoća, hormonski procesi, metabolizam i način na koji površina kože reaguje sa znojem, mikroorganizmima i supstancama iz okoline.

Zbog toga nije neobično da osoba u pedesetim ili sedamdesetim godinama nema potpuno isti prirodni miris kao kada je imala dvadeset. Međutim, to ne znači da će svi ljudi iste dobi mirisati jednako niti da će promjena nužno biti jaka ili neugodna.

Na konačni tjelesni miris utiče veliki broj faktora. Ishrana, lijekovi, pušenje, alkohol, hormoni, fizička aktivnost, materijal odjeće, proizvodi za njegu, zdravstveno stanje i čak prostor u kojem osoba boravi mogu imati svoju ulogu. Upravo zato izraz „miris starosti“ previše pojednostavljuje proces koji je zapravo veoma individualan.

Zašto se u istraživanjima često spominje 2-nonenal

Kada se govori o promjenama tjelesnog mirisa tokom starenja, jedan naziv pojavljuje se češće od drugih – 2-nonenal. Riječ je o hemijskom spoju iz grupe nezasićenih aldehida koji može nastati oksidacijom određenih masnih kiselina prisutnih na površini kože.

Njegov miris u različitim opisima navodi se kao blago mastan, travnat ili voštan. Upravo zbog toga istraživači su ga povezivali s dijelom promjena koje se mogu pojaviti u prirodnom mirisu kože tokom godina.

Jedno često citirano istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Investigative Dermatology zabilježilo je 2-nonenal kod starijih ispitanika i pokazalo tendenciju da se njegova prisutnost povećava sa godinama. Taj nalaz je kasnije postao osnova za veliki broj popularnih tekstova o takozvanom „mirisu starosti“.

Ipak, iz takvih podataka ne može se izvući zaključak da svi ljudi nakon četrdesete, pedesete ili neke druge godine počinju mirisati na isti način. U istraživanjima se posmatraju grupe ljudi i prosječni obrasci, dok je stvarni proces starenja kod svake osobe drugačiji.

Jedna osoba može ranije primijetiti promjene na koži, druga mnogo kasnije, dok kod treće promjena prirodnog mirisa može ostati gotovo neprimjetna.

Zbog toga dob od 40 godina, koja se često pojavljuje u popularnim tekstovima, ne treba tumačiti kao neku preciznu biološku granicu. Starenje kože je postepen proces i ne prati isti raspored kod svakoga.

Promjene počinju na površini kože

Koža nije samo fizička barijera između organizma i vanjskog svijeta. Na njenoj površini neprestano se odvijaju procesi u kojima učestvuju masnoće, vlaga, znoj, mikroorganizmi i različiti hemijski spojevi.

Sa godinama se mijenjaju količina i sastav lipida u koži, njena sposobnost da zadržava vlagu, brzina obnavljanja površinskih slojeva i način na koji određene supstance oksidiraju. Upravo se oksidacija nekih nezasićenih masnih kiselina povezuje sa stvaranjem 2-nonenala.

To je važan razlog zbog kojeg je pogrešno automatski pretpostaviti da drugačiji miris starije osobe znači lošu higijenu. Prirodne hemijske promjene na koži mogu se pojaviti i kod nekoga ko se redovno tušira, mijenja odjeću i pažljivo vodi računa o ličnoj njezi.

Higijena svakako utiče na miris tijela. Redovno pranje, čista odjeća i odgovarajuća njega mogu smanjiti nakupljanje znoja i drugih supstanci na koži. Međutim, higijena ne može potpuno zaustaviti prirodne biološke procese koji se dešavaju tokom starenja.

Zbog toga bi povezivanje specifičnog mirisa sa zapuštenošću bilo i netačno i nepravedno. Kao što koža s godinama dobija bore i mijenja teksturu, tako se postepeno može mijenjati i njeno hemijsko okruženje.

Ishrana, lijekovi i odjeća mogu promijeniti miris jednako kao i godine

Dob je samo jedan od faktora. Prehrana može značajno uticati na tjelesni miris, naročito kada se često konzumiraju namirnice sa snažnim aromatičnim spojevima. Slično važi za alkohol i pušenje.

Hormonalne promjene također mogu promijeniti način na koji koža i žlijezde funkcionišu. Pojedini lijekovi mogu uticati na znojenje, suhoću kože ili druge procese koji posredno mijenjaju miris.

Fizička aktivnost ima vlastiti uticaj, kao i količina znojenja. Jednako je važna i odjeća. Sintetički i prirodni materijali različito zadržavaju vlagu, a time i spojeve odgovorne za miris.

Zbog toga dvije osobe iste dobi, koje održavaju sličan nivo higijene, mogu mirisati potpuno različito. Jedna može imati izraženiji prirodni miris, dok kod druge promjena gotovo neće biti primjetna.

Zbog toga nije opravdano jednu molekulu proglasiti jedinim uzrokom „mirisa starosti“. Ona je zanimljiv dio priče o tome kako se koža mijenja, ali stvarni miris predstavlja rezultat velikog broja međusobno povezanih procesa.

Zanimljiva su i istraživanja u kojima su ispitanici pokušavali razlikovati mirise ljudi iz različitih dobnih grupa. Rezultati ukazuju da ljudi mogu primijetiti određene razlike između mlađih i starijih osoba, ali nisu potvrdili jednostavan stereotip prema kojem je miris starijih automatski i najneugodniji.

Drugim riječima, „drugačije“ ne znači isto što i „lošije“. Način na koji neko doživljava određeni miris zavisi i od njegovih prethodnih iskustava, očekivanja i emocionalnih asocijacija.

Zašto nas određeni mirisi odmah podsjete na baku ili djeda

Čulo mirisa posebno je snažno povezano sa sjećanjem. Dovoljno je osjetiti poznati parfem, sapun, miris kuhanja ili deterdženta da se čovjek u trenutku prisjeti određene osobe ili mjesta iz djetinjstva.

Zato ono što neko opisuje kao „miris bakine kuće“ ili „miris djeda“ vjerovatno nije samo miris kože. U toj uspomeni mogu se miješati parfem, krema za ruke, sapun, drveni namještaj, posteljina, hrana, duhan ili deterdžent koji se godinama koristio u istom domu.

Mozak sve te informacije može povezati u jednu cjelinu. Kasnije je dovoljan samo jedan sličan miris da se cijela uspomena ponovo aktivira.

U tom procesu važnu ulogu imaju i društvena očekivanja. Ako osoba godinama sluša da stariji ljudi navodno imaju poseban neugodan miris, veća je vjerovatnoća da će neutralan miris doživjeti negativno samo zato što ga povezuje sa starošću.

Zbog toga percepcija mirisa nije čista hemija. U njoj učestvuju uspomene, emocije, kultura i način na koji smo naučili tumačiti ono što osjećamo.

Novi tjelesni miris može imati sasvim jednostavno objašnjenje. Promjena prehrane, novi lijek, povećana fizička aktivnost, pojačano znojenje ili drugačiji proizvodi za njegu mogu privremeno uticati na ono što osoba primjećuje.

Međutim, ako se ništa očigledno nije promijenilo, a miris postane izrazito jak ili neuobičajen i uporno traje, korisno je potražiti stručno mišljenje. Cilj nije odmah pretpostaviti bolest, nego ne pripisati svaku novu promjenu samo godinama.

Pretjerano prikrivanje mirisa parfemima i dezodoransima također nije uvijek najbolje rješenje. Miješanje velikog broja mirisnih proizvoda može stvoriti još intenzivniju kombinaciju. Mnogo je praktičnije održavati redovnu higijenu, nositi čistu i prozračnu odjeću i obratiti pažnju na promjene u navikama ili zdravstvenom stanju.

Ne postoji tačna dob kada se „miris starosti“ uključuje

Na internetu se mogu pronaći tvrdnje da se poseban tjelesni miris pojavljuje nakon 40, 50 ili 60 godina. Takva objašnjenja zvuče jednostavno i privlačno, ali biologija rijetko funkcioniše tako precizno.

Istraživači mogu utvrditi da je određeni spoj češće prisutan u starijoj grupi ili da njegova koncentracija pokazuje tendenciju rasta s godinama. To nije isto što i dokaz da se kod svake osobe određena promjena pojavi nakon istog rođendana.

Starenje se odvija postepeno. Genetika, sunčeva svjetlost, hidratacija kože, zdravstveno stanje i životne navike mogu uticati na to koliko brzo će se pojedine promjene pojaviti.

Najproblematičniji dio izraza „miris starosti“ možda je upravo način na koji može učvrstiti stereotipe. Prirodna promjena tjelesne hemije ne znači da je osoba neuredna niti govori bilo šta o njenom dostojanstvu.

Sijeda kosa, bore, promjena elastičnosti kože i drugačiji sastav površinskih masnoća dio su procesa kroz koji tijelo prolazi tokom života. Promjena prirodnog mirisa može biti samo još jedan dio tog istog procesa.

Dostupna istraživanja podržavaju tvrdnju da se hemijski sastav tjelesnog mirisa može mijenjati sa godinama i da se 2-nonenal povezuje sa nekim od tih promjena. Međutim, to nije dokaz da svi stariji ljudi imaju isti miris niti da taj miris mora biti neugodan.

Mnogo tačnije je govoriti o individualnoj kombinaciji biologije, zdravlja, njege, prehrane, odjeće, lijekova i životnog okruženja. Na sve to nadovezuje se način na koji drugi ljudi miris doživljavaju i s čim ga povezuju.

Zbog toga izraz „miris starosti“ može biti koristan samo kao vrlo pojednostavljen naziv za složeniji fenomen. Tijelo se tokom godina mijenja i prirodni miris može biti dio tih promjena, ali ne postoji jedna formula koja se jednako primjenjuje na sve.

Drugim riječima, godine mogu biti jedan dio objašnjenja, ali nikada cijela priča. Ono što osjećamo kao nečiji prirodni miris rezultat je čitavog niza procesa, a upravo zbog toga dvije osobe iste životne dobi mogu mirisati potpuno drugačije.

“`