Bliži nam se kraj ljeta a mnoge domaćice već uveliko rade na pripremi zimnice. Kada su u pitanju crvene paprike one se mogu pripremiti na više načina a koriste se i za pravljenje  ajvara što je poseban delikates. Nakon pečenja ih je potrebno oguliti a to može biti težak i dugotrajan proces. U nastavku vam donosimo jedan savjet.

Pečene paprike se teško ljušte zbog jedne česte greške: ovaj korak odmah nakon pečenja pravi najveću razliku

Pečene paprike mogu biti savršeno mekane i mirisne, a da se cijeli posao pokvari upravo na ljuštenju. Kožica se zalijepi za meso, paprika počne pucati pod prstima i umjesto lijepih cijelih komada za zimnicu ostanu samo neujednačeni dijelovi. Najvažniji korak zato ne počinje tokom pečenja, već nekoliko sekundi nakon što paprike izađu iz rerne. Ako se odmah stave u poklopljenu posudu i ostave u vlastitoj pari, kožica će se mnogo lakše odvojiti, a meso će ostati sočnije i cijelo.

Priprema pečenih paprika mnogima je jedan od najljepših dijelova sezone zimnice. Miris koji ispuni kuhinju teško je zamijeniti, a dobro pripremljene paprike kasnije mogu završiti u salati, ajvaru, različitim namazima ili sačuvane za zimu.

Ipak, samo pečenje obično nije najveći problem. Većina poteškoća počinje tek kada paprike treba oguliti. Tada se pokaže jesu li dovoljno pečene, jesu li pravilno odmorile nakon rerne i je li sačuvano dovoljno pare da kožica omekša.

Zašto se kožica nekad odvaja lako, a nekad gotovo nikako

Tokom pečenja površina paprike izložena je visokoj temperaturi. Kožica tamni, stvaraju se mjehurići i postepeno se odvaja od mekanog unutrašnjeg dijela. Upravo je taj trenutak važan jer znači da je paprika dovoljno termički obrađena za kasnije ljuštenje.

Problem nastaje kada se vrele paprike izvade iz rerne i odmah rasporede po velikoj tacni. Tada para vrlo brzo izlazi, površina se hladi, a kožica se ponovo može čvršće priljubiti uz meso.

Zbog toga paprika koja je samo nekoliko minuta ranije izgledala kao da će se oguliti bez ikakvog problema poslije hlađenja može postati mnogo teža za obradu. Umjesto da kožica ide u većim komadima, počinje pucati i skidati se sitno.

Najjednostavnije rješenje je zadržati dio toplote i vlage. Vrela paprika se stavlja u poklopljenu posudu, a para koja se u njoj zadrži dodatno omekšava površinski sloj i olakšava kasnije odvajanje kože.

Upravo zato nije potrebno komplikovati postupak dodatnim preparatima niti posebnim trikovima. Dovoljna je posuda s poklopcem ili veća zdjela koja se može dobro prekriti.

Kako pravilno ispeći paprike prije nego što ih poklopite

Paprike se mogu peći u dobro zagrijanoj rerni na temperaturi oko 220 stepeni Celzijusa. Potrebno ih je rasporediti tako da imaju dovoljno prostora i da toplota može ravnomjerno djelovati na površinu.

Vrijeme pečenja zavisi od veličine, debljine mesa i same rerne, pa je korisnije pratiti izgled nego strogo brojati minute. Paprika je spremna kada omekša, a kožica počne tamniti, mjestimično crniti i praviti izražene mjehuriće.

Ako se tokom pečenja ne okrene nijednom, jedna strana može ostati znatno slabije obrađena. Zato ih je praktično povremeno okrenuti kako bi se kožica odvojila na što većoj površini.

Odmah nakon vađenja iz rerne ne treba čekati da se ohlade. Paprike se još vrele prebacuju u šerpu ili posudu i zatvaraju.

Tokom tog vremena nije potrebno stalno podizati poklopac i provjeravati jesu li spremne. Svakim otvaranjem dio pare izlazi, a upravo je ona razlog zbog kojeg ovaj postupak funkcioniše.

Kada prođe dovoljno vremena, paprike se mogu vaditi jednu po jednu. Ostale je najbolje ostaviti poklopljene dok čekaju red, jer se tako ne hlade prebrzo i kožica ostaje mekša.

Hladna voda može olakšati posao, ali uz nju se gubi dio soka

Jedna od metoda koja se često koristi jeste potapanje pečenih paprika u hladnu vodu ili njihovo ispiranje tokom ljuštenja. Na taj način komadići kože lakše se skidaju s prstiju, a i sama paprika može djelovati jednostavnije za obradu.

Ipak, takav postupak nije neophodan. Paprika u vodi gubi dio vlastitog soka i arome, a upravo je taj ukus mnogima najvažniji dio pečene paprike.

Zato je praktičnije pustiti je da se ohladi u vlastitoj pari. Kada postane dovoljno mlaka da se može sigurno držati rukama, kožica se najčešće odvaja bez potrebe za ispiranjem.

Ako se na pojedinim mjestima koža ipak ne skida odmah, bolje je ne strugati je agresivno nožem. Takvo struganje lako ošteti mekano meso i pretvori lijepu papriku u komade.

Ponekad je dovoljno ostaviti problematični dio još nekoliko minuta pod poklopcem i zatim pokušati ponovo.

Kako sačuvati papriku cijelom tokom ljuštenja

Kada se priprema zimnica, izgled paprika često je jednako važan kao ukus. Ako ih želite sačuvati cijele, pokreti prilikom ljuštenja trebaju biti mirni i postepeni.

Praktično je krenuti od dijela uz peteljku. Mali rez može pomoći da se kožica uhvati, a zatim se povlači prema dolje, prateći oblik paprike.

Ne treba je vući naglo u stranu jer je pečeno meso vrlo mekano i lako puca. Mnogo je bolje skidati kožicu u većim trakama bez snažnog pritiskanja.

Peteljka i sjemenke mogu se ukloniti nakon što se paprika oguli, posebno ako želite da što duže zadrži oblik tokom obrade. Tako je manja vjerovatnoća da će se otvoriti i raspasti dok je još vruća i vrlo mekana.

Dovoljno pečenje važno je koliko i para nakon rerne

Ni najbolji trik s poklopcem neće mnogo pomoći ako paprika nije dovoljno pečena. Ako kožica nije počela tamniti i odvajati se, vjerovatno će i nakon parenja ostati čvršće vezana za meso.

S druge strane, pretjerano pečenje može toliko omekšati papriku da je gotovo nemoguće sačuvati cijelom. Zato je cilj pronaći trenutak u kojem je meso dovoljno mekano, a kožica jasno odvojena, ali paprika još zadržava strukturu.

Tu nema potpuno univerzalnog vremena jer se sorte razlikuju. Deblje mesnate paprike mogu zahtijevati nešto duže pečenje od tanjih, a i temperature rerni često nisu potpuno iste.

Najpouzdaniji znak zato ostaje izgled: tamnija kožica, mjehurići i očigledno omekšavanje.

Kada se paprike nakon toga odmah poklope, para završava posao koji je započela visoka temperatura u rerni.

Jedan jednostavan korak može uštedjeti mnogo vremena

Priprema veće količine paprika za zimnicu već sama po sebi zahtijeva dosta vremena. Ako se svaka paprika još mora dugo strugati i čistiti od sitnih dijelova kože, posao postaje znatno naporniji.

Upravo zato ovaj postupak ima smisla – ne zato što je riječ o nekom posebnom kulinarskom čudu, već zato što koristi paru koja već prirodno postoji u vreloj paprici.

Čim se paprike izvade iz rerne, zatvore se u posudu, ostave desetak do petnaest minuta, a zatim se obrađuju jedna po jedna. Nema dodatnih sastojaka, nema posebnog sredstva i nema potrebe za ispiranjem hladnom vodom.

Rezultat bi trebale biti paprike koje se lakše gule, zadržavaju više vlastitog soka i imaju veću šansu ostati cijele.

Posebno kod velikih količina za zimnicu nekoliko minuta pravilnog odmora poslije pečenja može značiti mnogo manje vremena provedenog nad zdjelom.

Na kraju je cijeli trik gotovo iznenađujuće jednostavan. Pečenje samo pokrene odvajanje kožice, dok para nakon vađenja iz rerne pomaže da se taj proces dovrši.

Zato, umjesto da vrele paprike odmah raširite po tacni, dovoljno je promijeniti samo jedan korak – staviti ih u posudu i poklopiti. Upravo ta mala promjena često pravi razliku između dugotrajnog ljuštenja i kožice koja gotovo sama klizi s mekanog mesa.

“`