U našoj današnjoj priči jedan djed koji je prodavao svoje domaće proizvode na pijaci i koji ni sam nije imao mnogo je pomagao mladiću koji je bio siromašan i koji je studirao za doktora.
Deda Sreten bio je poznat na Zelenu pijacu, gdje je svakog dana prodavao plodove svoje male bašte — krompir, luk i poneku vezu peršuna. Iako su mu ruke bile ispucale od zime i rada, a kaput star i izlizan, oči su mu uvijek bile tople. Imao je samo ono što je mogao sam posaditi i ubrati, no ljubav prema svom životu i onima koje je volio bila je veća od svega.
Svaki dan, tačno oko deset sati, pored njegove tezge prolazio je Damir, mršavi student medicine, sa knjigama pod rukom. Uvijek u toj tankoj jakni, sa cipelama koje su propuštale vodu, izgladnio i iscrpljen. Sreten je primijetio, znao je da je gladan, ali nije mogao doći do riječi. Iako sam nije imao mnogo, Sreten je svakodnevno imao nešto da ponudi — komadić pite ili sendvič, da bi Damir mogao nastaviti dalje, barem na trenutak zaboraviti na svoj teret.
Jednog dana, po hladnom novembru, Sreten je pozvao Damira da dođe i uzme nešto za jesti. Iako je Damir oklijevao, Sreten ga je prisilio da uzme ono što mu je nudio, govoreći kako je pita previše velika za njega i da bi se pokvarila. Damir je oklijevao, ali nije imao srca odbiti. Od tog dana, svaki put kad bi prošao, Sreten bi ga pozvao, nudivši mu nešto s roštilja ili iz svoje male kuhinje.
- Prošle su godine, Damir je diplomirao, ali nije zaboravio Sretenovu dobrotu. Jednog dana, s diplomom u rukama, otišao je do Sretena da se zahvali, rekavši mu da nikada neće zaboraviti sve što je učinio za njega. Sreten je bio ponosan, ali nije znao da će se njihov put ponovo ukrstiti, na način na koji ni on ni Damir nisu očekivali.
Godine su prolazile, Sreten je otišao u bolnicu, njegova starost i zdravstveni problemi počeli su ga sustizati. Njegovo srce je bilo slabo, a liječnici su se povukli, smatrajući da je operacija previše rizična. Sreten je čekao kraj, mirno, bez bježanja od sudbine.
Jednog dana, novi liječnik, poznati kirurg iz Berlina, došao je na njegovu vizitu. Pogledao je karton, ali onda je zastao. Pogledao je Sretena, njegove iscrpljene ruke, i nešto u njemu se promijenilo. Nije mogao ostati ravnodušan prema starcu, kojeg je sjećao još iz svojih ranijih dana. Čovjek koji je na mnoge bio hladan i strog, sada je osjećao veliku odgovornost prema Sretenu.
Damir je priznao da je bio student koji je nekada primio pomoć od Sretena, hrane i ljubavi koju mu je nudio. On je bio Sretenov “dužnik” na neki način, no nije ga smatrao nekim koga treba smatrati iznad sebe. Operacija koju je Damir obavio trajala je sedam sati, bio je to teški zahvat. Ali Damir nije dozvolio da Sretenov život završi. Njegova veza s njim bila je mnogo dublja nego što su ljudi znali.
Sreten se oporavio, a Damir ga je ponovo podržao, brinući o njemu i pružajući mu sve što mu je bilo potrebno. Na kraju, Sreten nije morao umrijeti na pijaci, već je u svojoj kući mogao uživati u ostatku života, jer je njegova dobrotа vraćena. Damir je nastavio pomagati starcu, kao što je on njemu pomagao. I dalje su se družili, a svake nedjelje Damir bi dolazio, sjedajući za stol sa Sretenom, ne samo kao njegov liječnik, nego i kao njegov prijatelj.
