Svi smo iskusili to da znamo pročitati osobu koja se ne ponaša autentično i koja skriva svoju pravu narav, a danas otkrivamo šta ruski psiholog ima da kaže o tome.
U današnjem društvu često se dive onima koji blistaju na površini – koji znaju reći pravu stvar u pravo vrijeme, koji se lako prodaju i koji uvijek izgledaju sjajno pred drugima. No ono što se događa iza zatvorenih vrata, kad nema gledatelja i kad nema nagrade, puno je vjerodostojniji pokazatelj nečije prirode.
Prava dobrota ne viče, ne najavljuje se i ne traži svjetla reflektora. Živi u tišini, u malim postupcima koji su često toliko obični da ih većina ljudi niti ne primijeti. A upravo ti postupci govore više od tisuću javnih objava ili velikih donacija.
Jedan od najboljih načina da se vidi tko je zaista dobar jest pogledati kako se netko ponaša prema onima koji su u ranjivijem položaju. Kako razgovara s konobarom koji mu donese kavu? Kako se nosi s čistačicom koja mu pomete ured? Kakav je prema studentu koji tek uči posao ili prema prodavačici u malom dućanu? Osoba koja je podjednako uljudna i pažljiva prema svima, bez obzira na to tko su i što mogu učiniti za nju, pokazuje da poštovanje nije nešto što dijeli samo kada se isplati. Takvi ljudi ne odabiru kome će se smiješiti. Njihova ljubaznost nije alat za napredak, već sastavni dio njihovog bića.
- Zatim, tu je i ponašanje u trenucima kad netko misli da ga nitko ne vidi. Kad nema svjedoka, hoće li osoba i dalje učiniti ono što je ispravno? Hoće li podići novčanik koji je netko ispustio i potruditi se vratiti ga? Hoće li pripaziti na tuđe stvari u čekaonici iako nitko ne zna tko ih je ostavio? Hoće li stisnuti gumb za pomoć u liftu ako vidi da netko trči prema njemu, makar ga nitko kasnije neće pohvaliti zbog toga? Oni koji čine dobro čak i kada nema nikoga tko će ih vidjeti ne trebaju vanjsku potvrdu. Njima je čin pomaganja sam po sebi dovoljan.
Važan znak je i odnos prema istini. Postoje ljudi koji se zaklinju u iskrenost, ali tu iskrenost koriste kao oružje. Kažu bolnu istinu u krivo vrijeme, na krivi način, i onda se opravdavaju da su samo htjeli biti iskreni. Dobra osoba zna da istina ne mora biti gruba. Ona će reći ono što treba reći, ali će paziti kako to kaže. Neće lagati da bi vas poštedjela, ali neće ni udarati istinom samo da bi sebi dokazala da je hrabra. Taj osjećaj za trenutak i za tuđe osjećaje je rijetka vrlina.
Dobre duše su također izvrsni slušatelji. Ali ne onako kako većina ljudi sluša – čekajući red da progovori, spremajući svoju priču, tražeći način da skrene pozornost na sebe. Oni slušaju zato da bi razumjeli. Kad im kažete da ste pod stresom, neće odmah početi nabrajati svoje probleme. Neće umanjivati vašu muku. Samo će biti prisutni. I kad primijete da vam nešto tišti, neće čekati da vi zatražite pomoć – već će je ponuditi. Ta vrsta pažnje ne traži uzvratnu uslugu i ne očekuje pohvalu. Ona je jednostavno tu.
Zatim, tu je i sposobnost isprike. U svijetu gdje je mnogima teško reći “pogriješio sam”, oni koji to čine iskreno i bez izmotavanja pokazuju zrelost. Dobra osoba ne traži krivca u drugima. Ne okrivljuje okolnosti, loš dan ili tuđe ponašanje za svoje greške. Jednostavno prizna što je učinila i pokuša popraviti. Ta vrsta odgovornosti je rijetka, ali je neprocjenjiva.
Također, obratite pažnju na to kako netko govori o ljudima koji nisu u prostoriji. Onaj koji ogovara svakog susjeda i svakog kolegu, koji nalazi mane svima oko sebe, gotovo sigurno će isto raditi i vama kad okrenete leđa. Dobra duša ne gradi svoj društveni položaj na tuđoj šteti. Ne širi tračeve. Ili će reći nešto lijepo, ili će radije zašutjeti.
Na kraju, prava dobrota nije jednokratna predstava. Nije nešto što se može uključiti i isključiti. Ona je navika, obrazac, pozadinska melodija nečijeg života. Ne broji koliko je puta pomogla. Ne objavljuje dokaze o svojoj dobroti. Jednostavno djeluje. U svijetu koji je često hladan, umoran i pun razočaranja, takvi ljudi su oaza. Oni su oni koji će ostati kad svi drugi odu, koji će primijetiti vašu tugu prije nego vi sami progovorite o njoj. Prepoznati ih vrijedi svakog truda, jer život pokraj njih postaje lakši, topliji i ljepši.
