Znojenje je sasvim prirosan proces i putem njega naš organizam izbacuje višak tečnosti i toksine iz sebe. Često znoj može imati jako neprijatan miris a evo kako da to riješite.
Istražujemo uzrok neugodnog tjelesnog mirisa, to je problem s kojim se mnogi ljudi suočavaju, međutim, često ga ne shvaćamo dovoljno ozbiljno. Ovaj miris nije isključivo uzrokovan znojenjem, već je rezultat složenog procesa koji uključuje bakterije na koži i njihovu interakciju sa znojem. Na temelju opisa, tjelesni miris može biti različit i manifestirati se kao sladak, kiseo ili čak mirisati poput luka. Znoj sam po sebi nema miris. Vlaga koja se dobiva iz naših znojnih žlijezda naziva se ekrina vlaga i zapravo je bez mirisa.
Međutim, kada je u izravnom kontaktu s bakterijama koje su prirodno prisutne na našoj koži, proizvodi se specifičan miris. Količina znojenja nije nužno povezana s tjelesnim mirisom – netko tko se ne znoji puno može i dalje imati neugodan tjelesni miris ili obrnuto. Uzrok tome su bakterije koje su u prekomjernom broju u vlažnim okruženjima, a kada se kombiniraju sa znojem, proizvode neugodan miris. Znojenje je fiziološki proces koji uključuje oslobađanje tekućine iz znojnih žlijezda iz tijela.
Ove žlijezde se dijele na dvije vrste: apokrine i ekrine. Znoj iz apokrinih žlijezda, koje se nalaze u određenim dijelovima tijela, može uzrokovati neugodne mirise, posebno kada dođe u kontakt s bakterijama na koži. Ove žlijezde postaju aktivne tek nakon puberteta, zbog čega nema tjelesnog mirisa kod djece mlađe od 10 godina. Apokrine žlijezde proizvode znoj u situacijama koje uključuju stres ili visoke temperature, iako sam znoj nema miris.
- U kombinaciji s bakterijama može proizvesti snažne, neugodne mirise, poput mirisa luka. Apokrine žlijezde nalaze se u nekoliko specifičnih dijelova tijela: pazuhu, genitalnom području, području oko pupka, areoli blizu bradavica i vanjskim dijelovima usana. Ta su područja osjetljivija na miris jer znoj iz apokrinih žlijezda sadrži molekule koje bakterije lako razgrađuju, što uzrokuje neugodne mirise. Zanimljivo je da nekoliko čimbenika može utjecati na način na koji naše tijelo miriše, uključujući hidrataciju, stres, hormonalne promjene i prehranu.
Dehidracija, na primjer, može uzrokovati tjelesni miris jer tijelo izbacuje otrovne kemikalije koje proizvode neželjene mirise. Također, stres ima značajan utjecaj na tjelesni miris, jer znoj koji nastaje kao posljedica stresa ima jači miris, što je povezano s apokrinim žlijezdama koje proizvode ugodnijeg mirisa tijekom tih razdoblja. Hormonalne promjene, bilo tijekom puberteta, tijekom menstrualnog ciklusa ili menopauze, mogu dovesti do povećanja aktivnosti apokrinih žlijezda, što može dovesti do jačeg tjelesnog mirisa. Osim toga, aktivne osobe, poput sportaša, koji se više znoje, mogu prepoznati da je njihov tjelesni miris snažniji. Stanja povezana s medicinskom znanošću, poput hiperhidroze, mogu dodatno pogoršati situaciju, uzrokujući pojačan miris.
Hrana koju konzumiramo također može imati značajan utjecaj na tjelesni miris. Hrana bogata sumporom, poput češnjaka i luka, kao i začini poput curryja i kumina, mogu uzrokovati promjene u tjelesnom mirisu. Ove namirnice oslobađaju kiseline koje se zatim izlučuju znojem, što pojačava specifičan miris. Osim toga, crveno meso i alkohol mogu uzrokovati promjene tjelesnog mirisa. Alkohol se metabolizira u octenu kiselinu koja se izlučuje putem kože i stoga je odgovorna za neugodne mirise. Povremeno, proizvodi za njegu bez sjaja mogu doprinijeti pogoršanju situacije.
Na primjer, prekomjerno isušivanje kože antibakterijskim sapunima može negativno utjecati na prirodni sastav mikroorganizama kože, što rezultira neugodnim mirisom. Osim toga, pretjerana upotreba dezodoransa može negativno utjecati na mikroorganizme kože i dovesti do sličnih učinaka. Za uklanjanje neugodnog mirisa tijela postoji nekoliko učinkovitih metoda koje se mogu primijeniti. Prvo, redovita praksa kupanja je bitna, što uključuje korištenje gela koji temeljito čisti pazuhe i smanjuje broj bakterija.
Osim toga, ključno je da je koža potpuno suha prije nanošenja dezodoransa ili antiperspiranta, jer vlaga potiče bakterije. Dezodoranse treba koristiti na čistoj, suhoj koži, a najučinkovitiji su kada se koriste dva puta dnevno kako bi se postigao najveći stupanj zaštite. Osim toga, održavanje odgovarajuće hidratacije je ključno, jer voda pomaže u uklanjanju toksina koji proizvode neželjene mirise. Također, nošenje odjeće izrađene od materijala koji omogućuju koži da diše, poput pamuka, može pomoći u smanjenju znojenja i time smanjiti neugodne mirise.
U prehrani, povećanje količine lisnatog povrća i vlakana može pomoći u regulaciji prirodnog mirisa tijela. Tjelesni miris je nešto što se često zanemaruje, ali može biti pokazatelj zdravstvenih i životnih problema. Srećom, postoji nekoliko metoda za regulaciju i uklanjanje ovog mirisa, uz pravilnu osobnu higijenu, dovoljnu prehranu i redovito kupanje.
