Moramo biti ljubazni prema drugima, nebitno da li su nepoznati ili su naše voljene osobe. Danas vam otkrivamo šta se desi kada ismijavate ili ponižavate nekoga u javnosti.
Bila sam u 7. mjesecu trudnoće kada smo partner i ja otišli u trgovački centar na noćni izlet. Mislili smo da će to biti jednostavan odlazak u kupnju namirnica za večeru. Čim smo ušli u trgovinu, zanemarila sam činjenicu da je bio dobro raspoložen, jer je bez pozdrava zgrabio kolica i rekao mi da ne odugovlačim jer bih trebala uvijek biti loše volje. Pokušala sam ignorirati njegove primjedbe, stavila sam ruku na leđa dok me beba neprestano udarala nogama, međutim, kada sam uzela vrećicu peciva od cjelovitih žitarica, prevrnuo je očima i rekao da uvijek trebam odabrati najskuplju opciju, kao da je njegov novčanik tu da me podrži.
Tiho sam mu rekla da ne stvara scenu, ali me prekinuo s takvom snagom da su ga svi u redu čuli, rekavši da ne može mariti za “trudnu princezu” i da vjerojatno namjeravam imati cijelu ovu trudnoću kako bih se brinula o sebi do kraja života. Osjetila sam peckanje u licu dok su nam se drugi približavali. Pokušala sam premjestiti peciva na policu, ali ruke su mi se tresle, pa su pala na pod i raširila se. Šalio se, sa suzama u očima i glasnim glasom, da neću moći držati ni štrucu kruha i pitao se kako će ikada odgojiti dijete.
U tom trenutku, dok sam stajala tamo bez ikakvog dostojanstva i suza, on se odjednom prestao smijati, zagrcnuo se tijekom rečenice i ukočio, pogledao je prema nečemu iza sebe, a ja sam se okrenula, ne znajući da će se sve promijeniti u tom trenutku. Ogledala sam se i ugledala ženu srednjih godina u tamnoplavom kaputu mirnog držanja i oštrog pogleda, koja je stajala točno ispred njega, kao i mladića s oznakom koja je pokazivala da već nekoga zove telefonom. Lice mog partnera je u tom trenutku problijedilo, jer je očito prepoznao da je njegov glas stigao do pogrešnih ljudi.
- Žena je govorila mirno, ali dovoljno glasno da je čuju svi u redu, te ga je pitala je li svjestan ženinog nepoštovanja prema njemu i bebi te smatra li takvo ponašanje prikladnim u javnom prostoru. Njegova prethodna šala je nestala kao da se nikada nije dogodila. Pokušao je izbjeći temu, šaleći se da je to “samo osobna stvar”, ali ga je ona prekinula i izjavila da se osobne stvari više ne smatraju privatnima kada se javno omalovažavaju. Nakon toga, obratila mi se i pitala jesam li dobro, a čuo se izrazito ženski glas koji me te noći prvi put umirio.
Objasnila je da je regionalna menadžerica maloprodajnog lanca i da je slučajno bila prisutna na monitoringu. Izjavila je da je takvo ponašanje neprihvatljivo, bez obzira na to tko je bio uključen. Moj partner je pokušao otići, ali je morao ostati dok se situacija ne riješi. Dok su zaposlenici skupljali role s poda, žena mi je pružila stolicu i vodu te me pitala je li to tipično za nju. Nisam imala snage ublažiti istinu, pa sam samo kimnula, osjećajući stezanje u grlu. U tom trenutku, kao da je netko otvorio vrata koja sam ja odavno zatvorila, shvatila sam koliko sam uobičajeno usvojila naviku ponižavanja sebe kako bih izbjegla sukob.
Sada su ljudi oko mene mogli razumjeti što sam pokušala izbjeći. Voditelj je tada rekao nešto što nisam očekivala, objasnio je da je politika trgovine o uznemiravanju nulta tolerancija, ako želim, pobrinut će se da dokumentira događaj. Moj partner se počeo braniti, tvrdeći da sam preosjetljiva, ali nitko mu više nije obraćao pažnju. Obratila mu se i hladno rekla da način na koji komunicira s majkom svog djeteta otkriva više o njemu od cijene peciva koje sam odabrala. Te su riječi na mene imale veći utjecaj od bilo koje druge svađe s kojom smo se ikada susreli.
Nakon što je sve završilo, voditeljica mi je dala svoju posjetnicu i rekla da je nazovem ako mi zatreba pomoć ili preporuka, jer nitko ne bi trebao prolaziti kroz takvo poniženje, posebno tijekom osjetljivog razdoblja u svom životu. Suze su mi tekle u očima, ali ovo je bilo drugačije od prethodnog puta. Moj dečko je izašao iz trgovine bez riječi, dok sam ja ostala još nekoliko sekundi kako bih razmotrila svoje mogućnosti. Pojedinci koji su me ranije promatrali sada su me ušutkivali i davali mi neizravne znakove pomoći, shvatila sam da nisam sama, već da sam to iskusila.
Te se noći nisam vratila s njim kući. Skupila sam sve svoje osnovne stvari i otputovala kod prijateljice, gdje sam prvi put bez ikakve brige izabrala sebe. Nije bilo dramatičnog zaključka, već jednostavne odluke koja se dugo nakupljala prije te večeri. Sljedećih dana počela sam organizirati život koji ne bi uključivao strah od raspoloženja drugoga, već sigurnost za sebe i dijete koja je nadolazila. Otkrila sam vrlinu za koju nisam znala da postoji, jer me netko drugi podsjetio na važnost poštovanja, ali ne kao luksuza, već kao nužnosti. Nisam odmah iskoristila posjetnicu, ali sama činjenica da sam je imala pružila mi je priliku da prepoznam ljude izvan cijena i etiketa.
Moj svijet se nije potpuno promijenio do noći, ali imala sam novu perspektivu na sebe. Danas, kada razmišljam o tom točno trenutku u trgovini, više se ne sjećam njegovog smijeha, već tišine koja je uslijedila kada je shvatio da nije neprobojan. To je bio trenutak kada se moj strah smanjio, a samopoštovanje povećalo. Shvatila sam da budućnost mog djeteta neće ovisiti o količini peciva, već o vrsti majke koju ima i granicama koje ona zna definirati. I to je bio početak mog novog života.
