Naš organizam treba određene tvari da bi funkcionisao kako treba i da bi bio zdrav. Posebno je važna grupa B vitamina a danas govorimo o vitaminu B17 i na koji način da ga uzimate.
Također poznat kao amigdalin ili laetril, vitamin B17 složena je i kontroverzna tema u medicinskom svijetu. Ova prirodna kemikalija postala je predmetom kontroverzi već sredinom 20. stoljeća kada je američki biokemičar Ernst T. Krebs započeo istraživanje njezinih svojstava i potencijalnih zdravstvenih koristi.
Njegovo otkriće, temeljeno na prisutnosti amigdalina u košticama voća, izazvalo je ne samo interes, već i pitanja, kako među znanstvenicima tako i među običnim ljudima koji su tražili alternativne metode liječenja. Što je vitamin B17? U osnovi, izraz “vitamin B17” ne opisuje točno pravu prirodu ove tvari, jer nije tradicionalni vitamin u tradicionalnom smislu.
Amigdalin je prirodna kemikalija koja se nalazi u izlučevinama raznog voća, od kojih je najznačajnija koštica marelice, koja je postala najpopularniji izvor ovog spoja. Ova kemikalija je izvorno izolirana u 19. stoljeću iz gorkih badema, a istraživanja su kasnije pokazala njezinu prisutnost u košticama trešanja, breskvi i jabuka. Unatoč promotivnoj kampanji dr. Krebsa 1950-ih kao potencijalnog sredstva za borbu protiv raka, amigdalin je naišao na značajne kontroverze i skepticizam medicinske zajednice.
- Jedna od glavnih zabrinutosti je mogućnost oslobađanja cijanida kada se nepravilno koristi, što bi bilo izuzetno toksično za ljude. Zbog toga su se mnoge zdravstvene organizacije aktivno protivile njegovoj upotrebi kao lijeka bez dodatnih istraživanja ili validacije. Amigdalin u hrani Ako ispitamo hranu koja sadrži amigdalin, možemo zaključiti da se obično nalazi u raznom voću i sjemenkama. Neki od najobilnijih izvora uključuju: Mahune marelice Razočarani bademi Koštice nektarine i breskve Kore trešanja, šljiva i jabuka Divlje kupine i divlji ribiz Bobice makadamije i indijski oraščići
Ostalo voće i sjemenke prepoznati su kao faktori koji doprinose konzumaciji amigdalina. Međutim, ključno je prepoznati da se amigdalin ne smije unositi u prekomjernim količinama bez nadzora stručnjaka zbog potencijalnih opasnosti. Na primjer, gorki bademi imaju znatno veću količinu amigdalina od slatkih badema, stoga je izuzetno važno biti svjestan razlike i osigurati da se konzumiraju odgovarajući proizvodi.
Tradicionalni pristupi amigdalinu U mnogim kulturama ljudi su povijesno koristili amigdalin kao sredstvo za liječenje bolesti, a najčešći pristup bio je konzumiranje sjemenki marelice. Tradicionalne metode uključuju: Konzumiranje 1-7 sjemenki marelice kao preventivne mjere je korisno. jedenje voća i žitarica koje sadrže amigdalin. korištenje ulja sjemenki marelice u prehrani Međutim, uvijek je važno prepoznati da sjemenke marelice imaju potencijalno visok rizik kada su u velikim količinama, a to je zbog mogućnosti izazivanja trovanja cijanidom.
Preporučuje se oprez i preporučuje se konzumiranje alkohola u sigurnim količinama, a svaka konzumacija koja nije pod nadzorom stručnjaka trebala bi biti zabranjena. U nekim kulturama, poput azijskih, ljudi su izumili metode pripreme ovih sjemenki kako bi smanjili rizik, a male količine se koriste u raznim jelima ili čajevima. Kritika i skepticizam u modernoj medicini Teorija dr. Krebsa o amigdalinu stvara fascinantnu priču o njegovom mehanizmu. Prema njegovim tvrdnjama, amigdalin sadrži komponente koje se aktiviraju prisutnošću specifičnih enzima za koje se pretpostavlja da su prisutni u kancerogenom tkivu.
Unatoč prividnoj racionalnosti ovog objašnjenja, moderna medicina ga nije potkrijepila. Kontrolirane kliničke studije nisu pokazale sigurnost ili učinkovitost laetrila kao ljekovite tvari. Ključno je prepoznati da se nijedna biljka ili dodatak prehrani ne može natjecati s konvencionalnom medicinom. Druge ozbiljne bolesti, poput raka, rezultat su složenih interakcija u tijelu, koje uključuju genetiku, način života i prehrambene navike. Zato je važno ne odbaciti konvencionalne terapijske metode, poput kemoterapije i radioterapije, koje su potkrijepljene znanstvenim istraživanjima i kliničkim ispitivanjima.
Suvremeni pristupi liječenju raka temelje se na znanstvenim dokazima i uključuju personalizaciju liječenja za svakog pacijenta, što smanjuje rizik od neuspjeha i poboljšava ishod. Sigurno uključivanje amigdalina u prehranu. Ako se odlučite za unos amigdalina u prehranu, preporučuje se konzumiranje hrane koja ga sadrži na zdrav način. To uključuje: konzumiranje cijelog ploda (budite oprezni sa sjemenkama) lanene sjemenke u određenim količinama različite vrste žitarica poput heljde i prosa Uključivanje bobičastog voća u svakodnevnu prehranu je jednostavno. Ove namirnice imaju visoku koncentraciju hranjivih tvari i mogu podržati cjelokupno zdravlje, unatoč sadržaju amigdalina.
Također je važno prepoznati da se, osim amigdalina, zdravlje može poboljšati raznolikom prehranom bogatom vitaminima, mineralima i antioksidansima. Na primjer, povrće poput brokule i špinata, kao i voće poput citrusa, mogu obogatiti vašu prehranu i osigurati ključne hranjive tvari. Zaključak: oprez i promišljen pristup U konačnici, ključno je prepoznati potencijalne opasnosti od gutanja amigdalina. Veće količine mogu dovesti do nuspojava poput mučnine, glavobolje i, u najekstremnijem slučaju, trovanja cijanidom.
Stoga se preporučuje izbjegavanje prejedanja i uvijek pridržavanje sigurnih protokola. Prirodna rješenja i alternativni pristupi zdravlju su privlačni, ali nijedna biljka ili dodatak prehrani ne mogu zamijeniti holističku zdravstvenu skrb. Tajna je u održavanju uravnotežene prehrane, prakticiranju zdravih navika, smanjenju stresa i redovitim posjetima liječniku. Priroda može biti naš saveznik, ali samo ako smo mudri i informirani kada je koristimo. U konačnici, informirano donošenje odluka u vezi sa zdravljem i pravilno obrazovanje o prirodnim resursima temelj je održavanja zdravlja i sprječavanja bolesti.
