Mnogi ljudi u svijetu vjeruju da snovi igraju neku ulogu u diktiranju toka našeg života ili da nam čak otkrivaju neke stvari o nama. U ovom članku se dotičemo jednog posebnog značenja snova.
- Danas razmatramo temu koju većina ljudi instinktivno izbjegava – umiranje. Iako je smrt neizbježni dio ljudskog iskustva, ona izaziva strah i nesigurnost, jer nitko ne zna tačno kako taj trenutak izgleda niti šta dolazi nakon njega.
Uprkos tome, naučnici su godinama istraživali proces umiranja, posebno kroz prizmu snova i vizija koje ljudi doživljavaju u posljednjim danima svog života. Jedno od najznačajnijih istraživanja u ovom smislu provedeno je 2014. godine na Canisius Collegeu u New Yorku, gdje su naučnici proučavali snove pacijenata koji su bili u fazi palijativne skrbi – to jest, onih kojima je ostalo još nekoliko dana, tjedana ili mjeseci života.
Istraživanje je trajalo 18 mjeseci i uključivalo je 66 pacijenata, s kojima je provedeno ukupno 453 intervjua. Rezultati su bili iznenađujući i duboko emotivni: između 70 i 90 posto ispitanika izvijestilo je o redovitim vizijama i snovima koji su se pojačavali kako im se smrt približavala.
Većina tih iskustava bila je usmjerena ka susretima s preminulim voljenima – roditeljima, braćom, sestrama, supružnicima – koji su u snovima pružali toplinu, ljubav, sigurnost i utjehu. Ono što je posebno zanimljivo jeste da pacijenti nisu opisivali te snove kao iluzije, već kao vrlo realna iskustva: govorili su da su razgovarali s preminulima, osjetili njihov dodir, čak i prepoznali njihov miris.
Ovi snovi su se najčešće pojavljivali u posljednjih 8 do 11 sati prije smrti, a njihova učestalost i intenzitet rastali su tokom posljednja tri tjedna života. Naučnici su klasificirali te snove u tri kategorije: 45% pacijenata doživjelo je proročanske snove tokom dubokog sna, 16% ih je imalo u stanju između sna i budnosti, dok je 39% ostalo sa živim sjećanjima na snove čak i nakon buđenja.
Više od 99% sudionika naglasilo je da su ti snovi bili toliko stvarni da ih je bilo gotovo nemoguće razlikovati od stvarnosti. Istraživači vjeruju da ovi snovi nisu slučajni, već imaju terapeutsku ulogu – oni smanjuju stres, olakšavaju prihvaćanje smrti i pomažu duši da se pripremi za prelazak.
Čini se da u tim posljednjim trenucima um i duša aktivno rade na tome da pruže mir, da reše nezavršene odnose i da uspostave veze s onima koji su već prešli u drugi svijet. Ovaj fenomen, iako često zanemarivan u medicinskoj praksi, ukazuje na duboku povezanost između svijesti, emocija i nečeg što nadilazi fizičko tijelo.
U dodatnom dijelu, vrijedi spomenuti i bogatstvo afričke kuhinje, koja je oblikovana stoljećima razmjene, klimatskih uslova i lokalnih resursa. U zapadnoj Africi, osnovu ishrane čine žitarice poput prosa, sirka i kukuruza, od kojih se prave tradicionalna jela kao što su „fufu“ i „banku“.
Fufu se pravi od pirea krompira, jama ili manioke, dok je banku gusti prilog na bazi kukuruza. Oba jela su izuzetno hranjiva i bogata ugljenim hidratima, čime pružaju energiju za svakodnevne aktivnosti. Mahunarke poput kikirikija, slanutka i graha često se dodaju juhama i varivima, a jedno od najpoznatijih jela je „egusi“ – juha od sjemenki dinje, obično poslužena s mesom ili ribom.
U Istočnoj Africi, gdje klima omogućava uzgoj raznolikog voća i povrća, jela su svježa i bogata prirodnim sastojcima. Na primjer, u Keniji se tradicionalno jelo „ugali“ – kaša od kukuruza – poslužuje sa kuvanim povrćem i mesom, što čini uravnoteženu i ishranu. Afrička kuhinja, iako regionalno raznolika, dijeli zajedničku nit – poštovanje prirodnih sastojaka, zajedničko jelo i duboka povezanost s kulturom i zemljom.
