U našoj današnjoj priči8 govorimo o mladoj ženi čiji se cijeli svijet srušio u samo jednom trenutku kada joj je najbolja prijateljica priznala da je u drugom stanju, kakao će se ispostaviti, sa njenim mužem.
Moja najbolja prijateljica mi je ispričala jednu osobnu legendu, ali nisam shvaćala da će ta specifična legenda uzrokovati raspad mog braka. Sve je počelo te večeri kada me Milica posjetila u krevetu. “Ne mogu više, moram nekome reći”, rekla je tihim glasom, držeći šal oko vrata. Odlučili smo ne sudjelovati u raspravi jer smo bili u suzama i stoga nismo mogli sudjelovati. Kad je konačno progovorila, osjećanja su mi se slijevala: rekla mi je da je zaljubljena u oženjenog muškarca. Pokušala sam je odgovoriti od tog puta, uvjeriti je da ne upada u tu jamu.
- Međutim, samo je nekoliko puta potpisala i rekla: “Ne razumiješ… on ti je suprug.” Mislila sam da bunca. Da se šali s nečim. Međutim, pokazala mi je poruke na mobitelu, što je dovelo do toga da mi se svijet sruši u samo nekoliko sekundi. Spotaknula sam se, s krvlju u ušima. “Zašto… zašto si poduzela ovu akciju protiv mene?” Upitala sam, ali nisam čula odgovor – jer su se u tom trenutku vrata iza mene otvorila i čula sam njegov glas. I nije pokazao nikakav znak kajanja. Osvrnula sam se i pronašla ga blizu ulaza. Marca. Nosio je mobitel sa sobom, a lice mu je izgledalo kao da je od kamena.
Rekla si joj to, rekao je tihim glasom, promatraš Milicu, očito sam to trebala čuti, rekla je tihim glasom. “Više nisam mogla lagati.” Sve u meni sada je bilo oštećeno. Istraga dviju osoba bila je dovoljna. Nisam morala slušati priznanje – već je bilo izrečeno. Od kada? Mogla bih govoriti, ali glas mi je drhtao. Marko je odgovorio osmijehom. Nebitno je. Nije važno? Viknula sam i osjetila kako mi suze teku niz oči. Prijatelji smo već sedam godina, Marko! Dijelimo istu kuću, a ti si voljela mog najbližeg suputnika! Milica je spustila pogled. Nisam to namjeravala učiniti. Dogodilo se otprilike u ovo vrijeme.
Te dvije riječi – iste kao i prije, “dogodilo se” – pojavile su se u mojoj glavi. Osjećala sam se kao da sam ih već susrela u drugom snu, u drugom svijetu. Potražila sam Markovu pomoć u svojim problemima. “Ispitaj me i reci mi da je voliš.” Samo je stajao tamo nepomično, a ja sam u tom trenutku sve shvatila. Nije mogao razviti romantičnu vezu s njom. Samo s tobom. “Izlazi iz mog stana”, rekla sam glatko. “Mila, molim te”, pokušao je. “Ne. Neću te tražiti da ostaneš ovdje za sada.” „Otići ćeš.“ Milica je počela plakati, pokušala me zagrliti, ali ja sam joj odbila priliku.
Nikad više, uzviknula sam. Nikad više ne pokušavaj mi se približiti. Kad su otišli, sjela sam na pod i šutjela. Soba je mirisala na njezin parfem, onaj koji sam joj poklonila na rođendanu. Ironično. Miris izdaje koju sam odlučila izbjeći. Te večeri nisam mogla spavati. Nisam mogla ni plakati. Nedavno sam razmišljala o svemu što sam joj pružila i što sam željela dobiti zauzvrat. O povjerenju koje je nestalo u jednom udahu. Sljedećeg dana otišla sam vidjeti roditelje. Nisu ništa tražili. Majka me samo zagrlila i rekla: „Sada razumiješ ljude u ovoj situaciji, dijete.“ U tom zagrljaju, prvi put sam se osjećao zaštićeno. Prošlo je nekoliko tjedana prije nego što sam ih ponovno čuo. Stigli su u grad zajedno, zagrljeni.
Ljudi su pričali stvari, a ja sam jednostavno prošao bez riječi. Kasnije sam saznao da nisu dugo trajali. Njegova korporacija je propala, ona ga je napustila. Unatoč uvjerenju da ću u tome uživati, nisam. Samo nedostatak zadovoljstva. Shvatio sam da osveta nikada nije rješenje. Mir se postiže samo kada se svega odreknete. Tako sam naslijedio stan, zatim se preselio u manji grad i započeo novu karijeru. Jednog dana, dok sam sjedio na terasi svog novog stana, primio sam telefonski poziv s bezimenog broja.
Trebao si imati pozitivniji rezultat. Žao mi je.” Zastao sam, gledajući u ekran. Nedostajala mu je prepoznatljiva značajka, ali prepoznao sam vlasnikov telefonski broj. Napisao sam samo: “Kasno je, Marko.” Sada sam konačno postigao harmoniju. I potpunu. Nisam to poricao. Zapravo nije bilo stvarne potražnje. Jer sam prvi put u životu shvatio – prošlost me ne može spriječiti. Te večeri sam spavao s osmijehom na usnama. Izdaja je možda pridonijela mom padu, ali jači sam iz pepela. Ono što me prije povrijedilo sada je samo priča koju pričam samom sebi kao dokaz svog života.
