Život u maloj sredini ima svoje prednosti i nedostatke. Ljudi se svi međusobno poznaju i ništa ne može dugo ostati tajna. Danas vam donosimo priču jedne starije žene koja je doživjela sramotu.
Baka Anka živi u malom zaseoku, u selu su svi svjesni jedni drugih, a tradicija i vjera imaju značajan utjecaj na svakodnevni život. Kao predana katolkinja i odana sljedbenica vjere, uvijek je cijenila tradiciju koja se prenosila s roditelja na dijete. Njezin je život ispunjen ceremonijama, svetkovinama i molitvom, a takav stil postojanja ima značajno značenje i daje joj sigurnost. No, sklad koji je priželjkivala za svoj dom ne obuzima je. Uzrok tome je šogorica, koja ima drugačije vrijednosti, pa napetosti u obitelji rastu i postaju sve očitije. Anka i njezin suprug žive u bazi obiteljske rezidencije koju su sami sagradili.
- Njezini sinovi i kćeri žive na sjeveru države. Čini se da svatko ima svoje područje i osobnu slobodu, ali svakodnevni život pokazuje drugačiji obrazac. Razlike u načinu života i vjeri postaju prepreka, pa čak i izvor nagađanja u selu. U maloj sredini svako oko uprto je u tuđu avliju, sukob između svekrve i snahe ne prolazi nezapaženo. Prvi problemi počeli su tijekom vjenčanja njezina sina. Unatoč tome što je vjenčanje službeno zaključeno u crkvi, Anka je od prvog dana smatrala da se mladenka nije posvetila svojoj vjeri u pravoj mjeri. Rođena je u obitelji koja nije poštovala vjeru, pa joj je prisustvo svećenika i sam obred štetilo.
Unatoč formalnom savezu, mladenka nije bila emocionalno vezana za te tradicije. Anka je nakon toga izrazila zahvalnost svećeniku na strpljenju, ali je u njezinu srcu još uvijek tinjala zaostala sumnja i strah od budućih nesuglasica. Najviše sporova bilo je oko praznika i običaja koje njeguje Anka. Posebno joj smeta što njezina šogorica ne dopušta svećeniku ulazak u kuću za vrijeme posvete rezidencije. Za Anku je to vrijeme sloge i dobrote, a baka je prošle godine, kada joj šogorica nije otvorila vrata u majici s kapuljačom koja je smetala i odvlačila pažnju, to doživjela kao veliku sramotu.
Komšije su sve promatrali s prozora, a Anka se osjećala dužnom i izdanom. U zemlji su sitnice postale tema priče, ovaj događaj se ponavljao danima. Pokušavajući izbjeći otvoreni spor, Anka je pokušala pronaći rješenje. Savjetovala je svojoj šogorici da, kad svećenik dođe, ode kod svoje majke ili kod prijateljice, tako će se običaj provesti bez stresa. Međutim, suočila se s podrugljivim smijehom. Suprug šogorice jasno je rekao da neće dopustiti da “mantije” uđu u kuću, rekao je i da novac koji Anka izdvaja za crkvu treba posvetiti njemu.
Anki je takav stav bio štetan jer ga je doživljavala kao nepoštivača svega što je povezano s obiteljskim životom. Posebno se brine za unuke koje još nije začela, ali se boji da će im nedostajati vjeronauk i krštenje potrebni za odraslu dob. Za Anku je to gotovo nemoguće. Vjeruje da djeca od najranijih dana trebaju sudjelovati u crkvenoj zajednici, vjeruje i da će njezini unuci biti okruženi vrijednostima koje su drugačije od njezine okoline, što kod nje izaziva tugu i strah. Njezin sin, koji je trenutačno u inozemstvu, ne misli da je problem značajan. Smatra da je za obitelj bitno povezivanje te da su vjerske i kulturne tradicije stvar osobne odluke.
Suprug također ne dijeli njezin stupanj zabrinutosti i sugerira joj da bude tolerantnija, ali Anka smatra da bi to značilo odustati od svega što je izgradila i proživjela. U njenom srcu pojavljuje se zagonetka koja je sve češća. Razmišlja o ponudi roka u kojem će se sin i snaha prihvatiti obiteljske vjerske i kulturne tradicije ili će morati napustiti kuću. No, shvaća da bi takav izbor mogao negativno utjecati na obiteljske odnose, što on nikako ne želi. Svaki dan razmišlja bi li to bio legitiman potez ili bi doveo do uništenja harmonije koju priželjkuje. Ono što Anki najviše smeta je miran život i obitelj koja će poštovati Boga i slijediti tradiciju. U njezinoj ispovijesti osjeti se i strah i nemoć, ali i velika ljubav prema obitelji koje se ne želi odreći.
Priznaje da je zabrinjava pomisao da bi njezina svekrva svojim ponašanjem uništila generacije mukotrpnog rada izgrađene. Osim toga, njezino srce pokušava pronaći način da pronađe sklad i rješenje koje neće negativno utjecati na zajednicu. Ankina priča zapravo je narativ brojnih obitelji koje se nalaze između prošlosti i sadašnjosti, između tradicije i suvremenosti. To pokazuje koliko je teško integrirati generacije kada se svatko drži svojih osobnih uvjerenja. Dok baka Anka smatra da vjera nije nužna za pravi život, njezina svekrva traži priliku da krene svojim putem. Između ove dvije točke obitelj ima tanku granicu koja se može povrijediti u bilo kojoj prilici.
