I danas vjernici srpske pravoslavne crkve obilježavaju praznik koji je posvećen Svetom Dometiju a običaj je da se na ovaj dan izgovori i molitva za zdravlje svoje porodice i bližnjih.
Blagdan posvećen svetom Dometiju ima posebno značenje u srcima vjernika jer nas podsjeća na snagu vjere, na dosljednu molitvu i Božju naklonost prema onima koji su posvećeni duhovnom putu. Njegov život i smrt snažan su primjer mogućnosti podnošenja najveće nevolje kada se duh posveti Kristu. Tijekom razdoblja vjerskog progona služio je kao nepokolebljivi svjetionik, utjelovljenje hrabrosti i dosljednosti. Časni mučenik Dometius, koji je rođen u Perziji za vrijeme vladavine cara Konstantina, potjecao je iz poganske obitelji.
- No ubrzo ga je obuzela želja da sazna istinu. Kada je čuo biblijsko propovijedanje, u njega je usađena duboka ljubav prema Kristu. Ta je ljubav bila toliko jaka da ga je nadahnula da napusti svu svoju bliskost sa svijetom, da napusti smrtni krug i primi sveto krštenje. Nakon nekoliko mjeseci zamonašio se u samostanu u blizini grada Nisivije, gdje je započeo svoju duhovnu potragu. Međutim, njegova želja da poboljša duhovne stvari nikad se nije ugasila. Nije želio jednostavno živjeti samostanskim životom, nego je umjesto toga tražio veću mirnoću i vještinu pisanja.
Otputovao je arhimandritu Nurvelu, pustinjaku koji je više od šest desetljeća posvetio tišini, jedući samo najjednostavniju hranu, bez gotovih jela, i provodeći sve vrijeme u neprekidnom postu i molitvi. Pod nadzorom ovog starijeg čovjeka, Domecije je stekao duboko značenje svoje vjere i posvetio se kontemplaciji, šutnji i pobožnosti. Njegova skromnost i odanost bili su toliki da su brzo prepoznati u cijeloj regiji. Ljudi su mu hrlili tražeći utjehu i pomoć, a brojni su bolesnici po njegovoj molitvi i vjeri ozdravljali. Dometius nikada nije priznao vlastita postignuća, već je umjesto toga sve pripisao Bogu, znajući da samo Bog može uzdići pale.
Njegova duhovna moć privlačila je ljude, ali je u isto vrijeme skrenula pozornost i onih koji su se protivili kršćanstvu. U tom trenutku glavni je bio Apostata, rimski car koji je, unatoč kršćanskom nasljeđu, zanijekao vjeru i vratio se poganstvu. Njegov prezir prema kršćanima bio je golem, zbog čega je progonio sve koji su otvoreno ispovijedali svoju vjeru u Krista. Kada je čuo za Dometiusa, njegova vjera je porasla i postao je popularniji, stoga je poslan da ga pronađe i ubije. Dometius je bio smješten u špilji koja mu je pružala samoću sa svojim učenicima.
Tu je, u tišini molitve, doživio svoje posljednje trenutke. Progonitelji su ga živog razapeli zajedno s dvojicom njegovih podređenih. U boli, ali s postojanom vjerom, sveti Domecije predao je dušu Bogu 363. godine. Njegova smrt postala je simbolom njegova životnog opredjeljenja i dokazom da vjeru u Boga ne može uništiti ni najveći stupanj okrutnosti. Dometijev život i bol danas su izvor inspiracije za mnoge ljude. Njegova dosljedna predanost pokazuje da molitva i post imaju sposobnost promijeniti nutrinu čovjeka, povećati ga i osposobiti ga da podnese ono što se čini nemogućim.
Danas vjernici traže njegov savjet i vodstvo, vjerujući da će im, kao što je nekoć molitvom liječio bolesne, i dalje s vjerom i optimizmom pomagati. On je priznanje činjenici da nam svetački duh ne prestaje biti aktualan – njihova su postignuća, molitve i uzori aktualni iu suvremenom svijetu. Blagdan posvećen ovom mučeniku ne obilježava se samo kao sjećanje na prošlost, već i kao poziv svima nama da se sjetimo vrijednosti vjere u vlastitom životu. Upućuje nas na Kristov put često težak i pun nevolja, ali i na one koji ustraju, čeka ih vječna nagrada.
Božja naklonost nije rezervirana za pobožne, nego je proširena na sve koji su spremni podijeliti svoja srca i nastaviti u svojim dobrim nastojanjima. Danas, kada ljudi imaju mnogo problema, primjer svetog Domecija može biti od pomoći. Njegov život pokazuje da je moguće ostati postojan unatoč nedaćama. Njegova vjera, ljubav prema Bogu i želja da podnese patnju temeljna su uvjerenja koja vjernicima daju izdržljivost da nastave unatoč vlastitim kušnjama.
Molimo svetog Domecija za pomoć u pogledu njegova zagovora, pomoći Božje u bolestima i Božjeg duhovnog vodstva. Njegov bi nas primjer trebao potaknuti da zadržimo vjeru u suočavanju s nevoljama. Kao što je on ranije hrabro svjedočio za Krista, tako i mi možemo slijediti njegov primjer, posjedujući u svojim srcima svjetlo koje ne jenjava.
