Sve veći broj ljudi mašta o tome da se iz gradova presele na selo u neke mirnije kajeve i da žive okruženi prirodom. Danas vam donosimo priču bračnog para koji jako vrijedno rade a to im se i isplati.
Saznat ćemo priču predanog bračnog para iz Bosne i Hercegovine, Advije i Ramiza Bašića, koji svojim angažmanom i entuzijazmom već petnaest godina uspješno vode posao na Prokoškom jezeru. Ovaj par dosljedno se posvećuje ljetnim poslovima, svakodnevno spajajući oba posla: ujutro beru borovnice, a popodne brinu o konjima. Njihova pripovijest nije samo o poslu, već uključuje i predanost i želju da napornim radom poboljšaju svoje životne uvjete i život svoje obitelji. Sve je počelo s jednim konjem, koji je bio angažiran za vađenje sijena i nošenje drva, no pothvat je brzo postao sveobuhvatniji.
- Ramiz napominje da su prvo na Prokoškom jezeru počeli jahati sa samo jednim konjem, a danas imaju tri konja i jednog ponija. Svakog jutra prije zore Advija ustaje i odlazi skupljati borovnice po šumi. Time se bavi već neko vrijeme i skupila je i do 20 kilograma ploda, što je značajan prihod. Nakon žetve cijeli dan će provesti na jezeru, pustit će ljude da jašu konje, a oni će s osmijehom i uživanjem raditi svoj posao. Advija otvoreno govori o trudu koji je potreban, ali io novčanoj vrijednosti pozicije. Prethodno je radila kao konobarica, no ovo ljeto odlučila je umjesto kuhinje posvetiti vrijeme izradi jezera, to joj je bilo unosnije.
Živeći i radeći na planini Vranici sa suprugom i djecom, planinski posao je prije svega fizički i zahtijeva veliku snagu i izdržljivost. Ramiz priča kako će nekada putovati do mjesta do kojeg se može doći automobilom, ali će onda nastaviti pješice noseći i do 40 kilograma tereta, bilo da se radi o borovnicama ili konjskoj opremi. Naglasio je da konje ne dovodi u planinu da bi ih iscrpio, već ih pusti da slobodno pasu i stanu dok se ne vrate svom poslu. Ovo zanimanje nije samo sredstvo zarade, već predstavlja i način života obitelji.
Svojim predanim trudom uspjeli su kupiti rezidenciju u gradu, vikendicu i zemljište, što pokazuje koliko se može zaraditi tijekom jednog ljeta. Ramiz govori o tome koliko je važno imati jake živce i budno paziti na djecu dok se voze, jer je sigurnost potonjih najvažnija. Svaki pad ili ozljeda može biti ozbiljan, a njihova krivnja velika. O konjima se, kaže, brine više nego o sebi, jer posao i opstanak životinja ovisi o njemu. Advija i Ramiz priznaju da nemaju formalnog radnog iskustva u klasičnom smislu, ali da su kroz godine predanog rada došli do onoga što mnogima ne uspijeva.
Tijekom tri mjeseca mogu zaraditi čak 13.000 eura, što je značajno i za njih i za njihovu obitelj. Sve što posjeduju rezultat je njihovog predanog truda i predanosti, a svoju radosnu osobnost ne gube unatoč nedaćama i fizičkom umoru. Ovaj narativ prikazuje spremnost običnih ljudi da se posvete teškom radu kako bi osigurali sigurnost i stabilnost svojih najmilijih. Advija i Ramiz ilustrativni su način na koji se strast i ljubav prema poslu mogu isplatiti i pružiti ne samo novčane koristi, već i emocionalno zadovoljstvo i ispunjenje.
Unatoč poteškoćama s kojima se susreću, ove osobe ne odustaju. Njihov svakodnevni život ispunjen je aktivnostima, ali imaju i zajednički posao koji im daje smisao i povezuje ih sa svijetom. Branje borovnica i iznajmljivanje konja za njih su postali uobičajeni način predstavljanja borbe i uspjeha u životu. Oni pokazuju da se u teškim planinskim staništima mogu ostvariti značajni prihodi, ali samo uz predan rad i bez odricanja. Njihov narativ također prenosi koliko je važno imati specifične ciljeve i ulagati velike napore u postizanje tih ciljeva.
U konačnici, moguće je zaključiti da je tajna uspjeha u ovom slučaju kombinacija tradicionalnih vrijednosti – rada, odgovornosti i brige – uz spremnost da se prihvate fizičke poteškoće i izazovi koje priroda postavlja. Bračni par Bašić pokazuje da su kontinuiranim radom mogući i veći ciljevi od onoga što se na prvu čini očiglednim. Ova priča govori o pojedincima koji su odbili odustati pred nedaćama, već su umjesto toga prigrlili poteškoće kao dio svog života i iskoristili ih za izgradnju pozitivnije budućnosti. Njihova predanost i postojanost inspiriraju sve koji imaju priliku susresti ih, podsjećaju nas da se svaki trud isplati i da je uspjeh rezerviran za one koji ne odustaju.
