U savremenom društvu mnogi ljudi osjećaju pritisak da postignu više, bilo u smislu novca, karijere ili statusa. Međutim, često zaboravljamo koliko je važno cijeniti ono što već imamo i prepoznati vrijednost zdravlja, ljubavi i podrške najbližih.
- Kada razmišljamo o životu i našim postignućima, često se uhvatimo u zamku stalne potrage za nečim što nam nedostaje. Ovo razmišljanje nas može dovesti do stanja u kojem se osjećamo nesretnima, bez obzira na to koliko smo zapravo postigli.
Umjesto da fokusiramo svoju pažnju na ono što nemamo, ključno je naučiti cijeniti blagodati koje već postoje u našem životu. Jedan od najmoćnijih alata za promjenu perspektive je praksa zahvalnosti. Zahvalnost nije samo puki kliše ili društvena konvencija; ona ima duboke neurološke i psihološke korijene koji mogu transformirati način na koji doživljavamo svijet oko sebe.
Prema istraživanjima profesorice psihologije Ive Maksimović, postavljanje jednostavnog pitanja poput “Na čemu danas mogu biti zahvalan?” pokreće niz pozitivnih procesa u mozgu koji utiču na naše raspoloženje, energiju i emocionalnu stabilnost.
Čin traženja razloga za zahvalnost aktivira dijelove mozga zadužene za pozitivne emocije, što dovodi do otpuštanja hormona poput serotonina, dopamina i oksitocina. Ovi hormoni ne samo da poboljšavaju naše raspoloženje, već i pojačavaju osjećaj mira i ispunjenosti. Praksa zahvalnosti također povećava otpornost na stres i izazove, omogućujući nam da lakše prevazilazimo poteškoće.
Kao što navodi Maksimović, ovaj proces nije slučajan; zahvalnost jača naše samopouzdanje, smanjuje osjećaj tjeskobe i čak može poboljšati funkcioniranje našeg imunološkog sustava. Postavljajući si ovo pitanje prije spavanja, ne samo da olakšavamo proces zaspanja, već i smanjujemo negativne misli koje mogu uzrokovati nemir.
- Zahvalnost tako postaje most između naših unutrašnjih stanja i vanjskog svijeta. Osim što ima duboki utjecaj na naš unutrašnji svijet, zahvalnost igra ključnu ulogu u jačanju međuljudskih odnosa.
Ona je više od pukog gesta ljubaznosti – radi se o priznavanju velikodušnosti drugih i njihovih doprinosa našem životu. Kada iskreno kažemo “hvala,” ne samo da izražavamo priznanje, već i uspostavljamo vezu temeljenu na povjerenju i međusobnom razumijevanju. Ova veza može izazvati otpuštanje hormona sreće kod obje strane, što vodi ka jačim i intimnijim odnosima.
Zahvalnost stvara “magični krug” u kojem svi uključeni osjećaju veću radost, a odnosi postaju otporniji na sukobe i nesporazume. Čak i mala priznanja, poput zahvalnosti prijatelju za podršku ili strancu za malu ljubaznost, mogu imati dubok utjecaj na naš emocionalni i društveni život.
- Jedna od najučinkovitijih metoda za razvijanje zahvalnosti je vođenje dnevnika zahvalnosti. Svake večeri, prije odlaska u krevet, možete zapisivati stvari za koje ste zahvalni tog dana.
To mogu biti velike ili male stvari – važno je da ih bilježite i ponovno proživljavate te trenutke. Na ovaj način stvarate emocionalnu arhivu koja vam može poslužiti kao podsjetnik u teškim danima. Ove bilješke podsjećaju vas da, bez obzira na okolnosti, uvijek postoji nešto za što se možete zahvaliti. Zahvalnost tako postaje transformacijski mentalni stav koji mijenja način na koji gledamo na život.
Prelazak sa “nemam i ne mogu” na “imam i mogu” nije trenutno rješenje za sve probleme, ali predstavlja značajan korak prema ispunjenijem i sretnijem životu. Svaki dan donosi nove izazove, ali i prilike za zahvalnost, čak i kada se one čine rijetkima. Fokusirajući se na ono što imamo umjesto na ono što nedostaje, vraćamo osjećaj kontrole i stabilnosti.
- Izražavanje zahvalnosti treba biti iskreno i angažirano – ne samo riječi, već i ton, pogled i gestovi koji prate te riječi. Zahvalnost, kada je iskrena, može pretvoriti jednostavno “hvala” u duboku emociju koja odjekuje i u nama i u onima oko nas.
