Kod nas na Balkanu se u većini domova još uvijek priprema hrana jer su domaći obroci zdravili ali i ekonomičniji. Većina kuharica pri pripremi mljevenog mesa prvo dinsta luk i drugo povrće.

U sferi kulinarstva, mljeveno meso ima veliku važnost, služi kao temeljni sastojak u širokoj lepezi recepata i kao glavni nadjev za razna jela, poput punjenih paprika, pita i tikvica. Osim toga, čini temelj za ukusne pripreme uključujući tradicionalne mesne okruglice, punjene mesne okruglice i musaku. Integriranjem različitih elemenata, mljeveno meso ne samo da povećava isplativost, već također pokazuje svoju svestranost, omogućujući mu da se bez napora prilagodi gotovo svakom kulinarskom pothvatu.
U domeni kulinarskih metoda prženje se ističe kao poželjna tehnika, bez obzira na mogućnost povremenih pogrešaka u njegovoj primjeni. Uobičajeno, ovaj proces počinje pirjanjem luka narezanog na kockice od strane domaćica dok ne postane mekana, nakon čega slijedi dodavanje mljevenog mesa. Ipak, suvremena istraživanja pokazuju da je učinkovitiji pristup prženje mljevenog mesa prije dodavanja luka. Ova tehnika učinkovito zatvara pore mesa, čime se smanjuje vjerojatnost prekuhavanja i daje sočnija tekstura.
Nadalje, dodavanje luka nakon pečenja mesa pomaže u oslobađanju aromatičnih okusa, čime se obogaćuje ukupni profil okusa jela. Izvješće Centra za kontrolu i prevenciju bolesti pokazuje da je mljevena govedina dobro uvriježena glavna namirnica, koja čini 46 posto američke prehrane. S početkom sezone roštiljanja na otvorenom očekuje se porast potražnje za mljevenom junetinom. Važno je osvrnuti se na uvide koje kulinarski stručnjaci daju o ovom trendu.
Naime, mljevena govedina sadrži značajnih 20 grama proteina, što čini polovicu preporučenog dnevnog unosa. Bitno je znati da je ovaj protein dobiven isključivo iz životinjskih izvora. Protein je ključan za razvoj i obnovu mišića, kostiju i tkiva, uz svoju ulogu u olakšavanju prijenosa kisika unutar krvotoka. Štoviše, alternative proteinima dobivenim iz biljaka pružaju povoljan učinak pojačavanja osjećaja sitosti, što može pomoći u kontroli težine.
- Odlučiti se za proteine biljnog podrijetla svakako je razboritija odluka, s obzirom na to da učestalo uzimanje mljevene govedine može nepovoljno utjecati na zdravlje zglobova i bubrega. Unos životinjskih bjelančevina, posebice crvenog mesa, korelira s povećanom razinom mokraćne kiseline, što može rezultirati kristalizacijom unutar zglobova i razvojem bubrežnih kamenaca. Ovi problemi su dobro poznati zbog svojih vrlo neugodnih i štetnih učinaka. Za poboljšanje cjelokupnog zdravlja, preporučljivo je odabrati izvore proteina biljnog podrijetla. Skromna količina mesa može dovesti do značajne kalorijske potrošnje. Na primjer, hamburger koji se sastoji od otprilike 120 grama mljevene govedine sadrži oko 326 kalorija.
Dodavanje sastojaka poput sira, slanine ili dodatnog mesa može brzo pridonijeti značajnom udjelu dnevnog unosa kalorija. Kako biste riješili ovaj problem, preporučuje se odlučiti se za nemasnije komade mesa tijekom pripreme obroka. Istraživanje objavljeno u časopisu Nutrients pokazuje da bi kardiovaskularni sustav mogao doživjeti neposredne učinke. Prehrana bogata zasićenim mastima može dovesti do pojačane upale i potaknuti disfunkciju endotela. Riječ je o oštećenju i poremećaju endotela, kritičnog organa koji obuhvaća cijeli krvožilni sustav.
Endotel je instrument u raznim funkcijama, uključujući regulaciju vaskularnog tonusa, inhibiciju agregacije trombocita, upravljanje kretanjem leukocita, kontrolu proliferacije stanica glatkih mišića i regulaciju propusnosti vaskularne stijenke. Usporedna analiza provedena s dvije različite skupine pojedinaca otkrila je da je jedna skupina birala obroke bogate zasićenim mastima, dok je druga skupina birala zdraviju prehranu.
Studije pokazuju da nije mudro konzumirati obroke bogate zasićenim mastima prije značajnih događaja poput sastanaka ili ispita. Istraživanja nedvosmisleno pokazuju da unos zasićenih masti nepovoljno utječe na koncentraciju i fokus, neovisno o potrošnji kalorija. Nalazi jasno pokazuju da su sudionici koji su prije testiranja pojeli obrok s visokim udjelom masti pokazali slabije rezultate u procjeni koncentracije.