Stiže nam ljeto i vrijeme godišnjih odmora kada će se veliki broj ljudi uputiti na neke destinacije van svog mjesta perebivališta i ostaviti svoje domove prazne što je idelna prilika za provalnike.
Nedavni porast provala u kućanstva izazvao je veliku uzbunu i kod građana i kod zaštitara. U svjetlu ove situacije, nizozemski stručnjak za sigurnost predstavio je nekonvencionalnu, ali vrlo učinkovitu strategiju za ublažavanje ovih pojava, prenosi Blic.rs. Rješenje je zapravo vrlo jednostavno i ekonomično – obložiti vanjsku kvaku vrata aluminijskom folijom. Ova metoda, iako se čini trivijalnom, uspostavlja zvučnu barijeru koja upozorava i stanare i susjede na svaki pokušaj neovlaštenog pristupa, čime se znatno komplicira čin provale.
- Kako ovaj sustav funkcionira? Ova inovativna metoda uspostavlja zvučnu barijeru koja reagira čak i na najmanje pomake vrata. U slučaju neovlaštenog pokušaja otvaranja vrata, buka koja se stvara služi za uzbunu i stanara i susjeda, čime se znatno otežava provala. Dodatno, zvuk koji proizvodi aluminijska folija može biti dovoljan da odvrati provalnika, koji obično radi u tišini. Značajna prednost ove tehnike leži u jednostavnoj primjeni. Omatanje kvake aluminijskom folijom zahtijeva svega nekoliko minuta, što ga čini brzim, jeftinim i univerzalno dostupnim rješenjem.
Nema potrebe za posebnom opremom ili zamršenim alatima. Ovaj se pristup posebno preporučuje za korištenje tijekom duljih razdoblja odsutnosti ili godišnjeg odmora. Iako je korištenje aluminijske folije razborita strategija, preporučljivo je ne oslanjati se samo na ovaj pristup. Ključni za poboljšanje sveobuhvatne sigurnosti prebivališta su alarmni sustavi, skrivanje dragocjenosti od pogleda i poticanje aktivne suradnje sa susjedima. Kolektivni oprez može poslužiti kao sredstvo odvraćanja potencijalnih lopova.
Bonus tekst:
U suvremenom društvu čokolada je postala bitan element svakodnevnog života i smatra se jednom od najomiljenijih slastica na svijetu. Unatoč tome, putanja njezina razvoja bila je daleko od ugodne. Povijest čokolade seže tisućama godina unatrag do jezgre drevnih srednjoameričkih civilizacija, gdje je imala ulogu znatno drugačiju od svoje trenutne percepcije. Prvi ozbiljni korisnici kakaovca bili su Maje, a nakon njih Asteci, koji su od njegovih zrna napravili napitak poznat kao “xocolatl”. Ovo piće, karakterizirano svojom gorkom i pjenastom prirodom, bilo je mješavina bez šećera pomiješana s vodom, začinima i ljutim papričicama.
Daleko od toga da je to bio samo divan užitak, smatran je gozbom zatvorenom u čaši. Smatralo se da daje snagu, vitalnost, pa čak i privid božanske moći. Vladari kao što je Moctezuma svakodnevno su ga konzumirali, uvjereni da povećava njihovu snagu i koncentraciju. Kakao je imao značaj izvan svog okusa; funkcionirao je kao oblik valute. Povijesni dokumenti pokazuju da se za samo deset zrna kakaovca moglo kupiti pile, dok je za fini komad tkanine bilo potrebno stotinu. U ovoj kulturi, kakao je nadilazio puku prehranu, utjelovljujući vrijednost, ponos i služeći kao duhovni simbol.
Po dolasku španjolskih konkvistadora u Novi svijet tijekom 16. stoljeća, nisu zanemarili značaj ovog izvanrednog napitka. Hernán Cortés i njegovi drugovi prepoznali su njegovu vrijednost i odlučili ga predstaviti europskom dvoru. Ipak, Španjolcima je gorak okus pića bio neukusan. Kao odgovor, modificirali su ga uklanjanjem ljutih začina i dodavanjem šećera i cimeta, što je rezultiralo nježnijim i ugodnijim sastavom koji je brzo stekao naklonost među aristokracijom. Čokolada je prvi put uvedena u Europu u tekućem obliku oko 1500. godine, služeći kao simbol luksuza koji je dulje vrijeme bio dostupan samo najbogatijim pojedincima.
Međutim, dolazak industrijske revolucije donio je značajne promjene u njegovoj dostupnosti. 19. stoljeće označava početak novog poglavlja za čokoladu. Švicarska se pojavljuje kao predvodnik u poboljšanju proizvodnih metoda. Godine 1828. počela je masovna proizvodnja, što je postalo izvedivo zahvaljujući napretku u procesu ekstrakcije kakao maslaca. Značajna prekretnica postignuta je 1875. godine kada je Daniel Peter, u partnerstvu s Henrijem Nestléom, razvio prvu mliječnu čokoladu koja je koristila mlijeko u prahu.
Ovaj revolucionarni izum iz temelja je promijenio teksturu, okus i oblik čokolade, premještajući je iz tekućeg napitka u čvrsti slatkiš. Tijekom kasnog 19. i ranog 20. stoljeća, istaknute tvrtke poput Cadburyja, Hersheya i Marsa revolucionirale su čokoladu, uzdigavši je do svjetske senzacije. Kao rezultat njihovih napora, ova nekad ekskluzivna poslastica u kojoj je uživala elita postala je dostupna široj javnosti, manifestirajući se u bezbroj varijanti: pločice, praline, kreme i pića.
