Iva Štrljić, poznata po svom glumačkom umijeću, slavu je stekla u raznim domenama. Osim uspješne glumačke karijere, zadubila se i u sferu pisanja, napisala je knjigu i vodila brojne emisije. Uz umjetnički rad, Iva se aktivno bavi i politikom, često podržavajući predsjednika Srbije i članstvo u njegovoj stranci. Njezin otac Milan, cijenjeni i zanosni glumac bivše nacije, prenio joj je svoj izniman talent. Nakon raspada Jugoslavije, Milan se početkom devedesetih vratio u Hrvatsku. Dok je Ivin odnos s ocem i dalje osjetljiva tema, poznato je da su joj se roditelji razveli kada je imala 15 godina, a ona je odlučila živjeti s majkom Slavicom, koja je svojedobno bila balerina u Kazalištu na Terazijama.
Prethodno je glumica bila na terapeutskoj seansi poznatoj kao “televizijska terapija” kod doktorice Slavice Đukić Dejanović. Tijekom sjednice iznosila je razne detalje koji su već duže vrijeme izazivali interes javnosti. Među upitima gospođe Đukić Dejanović jedno se isticalo među ostalima: ima li sjećanja na to da ju je otac pratio u školu i drugih dragih trenutaka iz djetinjstva? Glumica je otkrila kako posjeduje izuzetno pamćenje za određene mirise. Živo se sjećala kako joj je otac svake večeri čitao Jesenjinove pjesme prije nego što bi utonula u san, što ju je očaralo. Njezin se otac duboko divio Jesenjinovom djelu, a prije nego što je započela svoje školovanje, gotovo je sve njegove pjesme naučila napamet, uključujući “Pismo majci” i “Pjesmu o Kerušu”, zahvaljujući očevim recitacijama i vodstvu.
Kad roditelji odu svatko svojim putem, njihovo se dijete stavlja u tešku situaciju koja može biti nevjerojatno neugodna. Teret odluke između majke i oca nepodnošljiva je situacija. U dobi od 15 godina bila sam potpuno svjesna da ću, bez obzira na izbor koji napravim, žaliti do kraja života. Došao sam do spoznaje da bi, ako bih odlučio ostati s ocem, to nanijelo bol mojoj majci, a ako bih odlučio ostati s majkom, to bi povrijedilo mog oca. Prošlo je više od dva desetljeća otkako smo moj otac i ja posljednji put živjeli zajedno, ali njegova me odsutnost još uvijek ranjavala. Činjenica da je on bio taj koji je otišao samo je pojačala složenost situacije. Suočavanje s ovom realnošću predstavljalo je značajan izazov.
Tijekom izazovnih trenutaka čeznuo sam za pouzdanim suputnikom koji bi me mogao voditi i podržati. Bilo je obeshrabrujuće svjedočiti kako drugi svojoj djeci pružaju prilike koje meni nisu bile dostupne. Ova spoznaja imala je dubok utjecaj na mene. Osjetio sam duboku povrijeđenost kad je netko lažno tvrdio da je utjecaj moga oca imao ulogu u prilikama koje sam dobio. No, Slavica je iznenada prekinula vlastitu priču, ispričavši kako joj je otac svojedobno priznao naslijeđeni glumački talent koji je od njega smatrala svojim najvećim bogatstvom. Spomenula je da se on odbijao pojaviti pred kamerama pored nje, jer su živjeli u različitim zemljama i njihova blizina je bila ograničena. Istina je da je otvoreno priznao da nema želju dijeliti vrijeme ispred ekrana s njom. Iva je izrazila svoje nezadovoljstvo što se mora oslanjati na nečiju pomoć koja joj je potrebna. Iva je izrazila želju da pobjegne iz ove izazovne situacije i da ne mora ovisiti samo o svojim sposobnostima za postizanje uspjeha. Odnos između Ive i njezina oca je zamršen, a komunikacija im je rijetka.
