Čedomir Petrović, Čkaljin sin, ostvario je glumačku i redateljsku karijeru, ali su prošla dva desetljeća otkako je izašao iz te branše. Prema vlastitim riječima, suočio se sa značajnim posljedicama zbog očeve nepokolebljive iskrenosti. Miodrag Petrović Čkalja ostavio je neizbrisiv trag svojim nezaboravnim nastupima u zapaženim predstavama među kojima su “Kamiondžije”, “Put oko svijeta”, “Bog je umro uzalud”, “Ljubav na selu”, “Vruć vjetar” i mnogim drugim.
Unatoč tome što je toliko dugovao ljudima i kulturi jedne zemlje, svoje posljednje godine života proveo je u Beogradu, izdržavajući izazovne uvjete koji su bili daleko od njegovih doprinosa. Nakon što mu je dodijeljena prestižna nagrada “Car Konstantin” za životno djelo, poznati komičar održao je govor koji je duboko odjeknuo u publici i nikoga nije ostavio ravnodušnim. Na dodjeli 2002. godine, samo godinu dana prije smrti, glumac se zahvalio na jedinstven način. Unatoč tome što ima 76 godina i ne treba ništa za sebe, istaknuo je kako je važno osigurati normalan život budućim generacijama. U Americi bi, tvrdio je, zahvalio ženi, djeci, punici, producentu i redatelju.
No, budući da je u Srbiji, želio je odati priznanje onima koji su činili razliku u njegovom svakodnevnom životu. Izrazio je svoju iskrenu zahvalnost upravitelju supermarketa koji je dao sve od sebe da mu pomogne, svom susjedu koji mu je ljubazno ostavio mlijeko i svom poštaru koji mu je dosljedno dostavljao mirovinu, iako ponekad kasni. Ti su pojedinci, smatrao je, odigrali presudnu ulogu u njegovoj prisutnosti na ceremoniji. Na kraju je izrazio duboku zahvalnost Srbiji što mu je omogućila da iskusi puni život. Čkalja je kroz svoju karijeru utjelovio mnoštvo likova u kazališnim predstavama, glumio u preko 80 televizijskih serija i filmova – od kojih su mnogi postali kultni – ali nažalost, kada mu je podrška bila najpotrebnija, činilo se da su ga mnogi zaboravili.
Čedomir Petrović, Čkaljin sin, prije svega je poznat po karijeri glumca i redatelja. Međutim, tijekom posljednja dva desetljeća promijenio je fokus i sada svoje vrijeme posvećuje pisanju knjiga i kolumni. Unatoč golemoj popularnosti, Čkalja je ostao skromna i prizemna osoba, kako ga opisuje njegov sin. U svojoj knjizi “Nekad je bilo bolje” Čedomir Petrović kaže da se suzdržava od gledanja televizije, uključujući reprize, što je i njegov otac. Moj je otac bio izuzetan roditelj, uvijek je nastojao biti najbolji što je mogao, a ja sam se trudio biti poslušan sin. Naš odnos je bio skladan, osim kada je u pitanju sport, točnije nogomet koji smo zajedno rado pratili. Nikada nije pribjegavao nasilju niti izgovarao psovke. Kad pomislim na svog oca, prisjetim se intimnih trenutaka koji su javnosti nepoznati. Ne sjećam se njegovih glumačkih uloga ili smisla za humor, nego njegove uloge privatnog očinskog lika. Gledao sam njegove televizijske serije kao običan gledatelj. Bio je posve običan, osim goleme popularnosti.
U svom komentaru, on priznaje nesretnu stvarnost sve slabijeg priznanja njegova oca tijekom njegovih posljednjih godina, kao i današnju rijetkost njegova sjećanja. Oni koji bi ga se trebali sjećati biraju zaboraviti i nastaviti sa svojim životima. Iako se možda nije svima sviđao, šira ga je javnost jako cijenila. Imao je način na koji je govorio istinu koja je imala odjeka među ljudima, iako ne žele svi to čuti. Nažalost, moja kći i ja trpimo posljedice toga. Isključeni smo iz društvenih poziva, bilo da se radi o kazalištu, kinu ili televiziji. Čini se kao da su nam sva vrata zatvorena, slično kao sigurna londonska banka. Nitko nam se ne obraća. No, ponosan sam što znam da je moja kći Jovana izuzetna glumica koja je igrala u jugoslavenskoj drami. Iako sada ima novih glumaca koji su spoj talenta i bogatstva, koji formiraju svoje klike, ostajem ponosan na nasljeđe koje je ostavio Čkalja, kako se izrazio njegov sin.
Kružile su priče da su Pavle Vuisić i Čkalja, koji su činili izvanredan dvojac u popularnoj seriji “Kamiondžije”, u zategnutim odnosima i da nisu posebno držali jedno do drugog. Iako Paju nikada nisam imao priliku lično upoznati, očito je da je njegov privatni život bio u potpunoj suprotnosti sa životom mog oca. Otac je potpuno apstinirao od alkohola, dok mu je Paja povremeno odavao. Paja je imao dubok afinitet prema rijeci, dok moj otac nikada nije dijelio taj osjećaj. Što se tiče njihovih nesuglasica, vrijedi napomenuti da stvaranje ovako izvanredne serije ne bi bilo moguće da su stalno u zavadi. Unatoč razlikama i nedostatku druženja, oboje su posjedovali visoku razinu profesionalnosti. Bilo bi dobro kada bi se svi mogli upustiti u svađe poput onih između Čkalje i Paje, a zatim krenuti u nesvakidašnje podvige, kao što su to učinila ova dva pojedinca. Takve osjećaje iznio je Čedomir Petrović, sin slavnog Čkalje.
