Pogrebni običaji u Srbiji mogu biti zbunjujući za one koji ne poznaju regiju. Možda ćete se zapitati: “Što se zaboga događa?!” Jedan aspekt koji se ističe je značaj sata postavljenog na prekrižene ruke pokojnika. Bilo da je sat već navijen, ima li novu bateriju ili čak i ako pokojnik drži mobitel, on ima veliku važnost u ovim običajima.
Kad se suočite s prizorom igračke u lijesu odrasle osobe, to u početku možda neće izazvati zabrinutost. Međutim, ova praksa je ukorijenjena u uvjerenju da će spriječiti da obitelj doživi višestruke smrti unutar godine dana. Ako dvije osobe iz iste obitelji preminu u neposrednoj blizini, smatra se da će uključivanje lutke igračke tijekom sprovoda prekinuti niz tragedija.
Prema određenim vjerovanjima, nije dovoljno da u roku od godinu dana preminu samo dva člana iste obitelji. Da bi magija bila zadovoljena, mora stradati i treća duša. Kako se to ne bi dogodilo, ožalošćena obitelj često u kovčeg stavlja lutku kao simboličnu zamjenu za trećeg preminulog pojedinca. Ovu praksu u razgovoru za “Kurir” objašnjava etnolog Bojan Jovanović.
Zatim, doniranje novca je čin davanja sredstava za određenu svrhu, organizaciju ili pojedinca. To se može učiniti u različitim oblicima, kao što su jednokratne donacije ili ponavljajući doprinosi. Čin doniranja novca može imati dubok utjecaj jer može pomoći u podržavanju vitalnih inicijativa poput znanstvenog istraživanja, humanitarne pomoći i razvoja zajednice. Osim toga, doniranje novca također može biti način da pozitivno promijenite svijet i podržite ciljeve koji su u skladu s nečijim vrijednostima i uvjerenjima.
Običaj darivanja pokojnika u novcu još uvijek je prisutan u našim krajevima, a izvorno je preuzet iz grčkog običaja. Stari Grci vjerovali su da su pokojnici morali platiti skelaru Flegiju za prijelaz preko rijeke Stiks, što je označavalo početak zagrobnog života. Valjanost akta u današnje vrijeme može se promatrati s praktične strane, koja podrazumijeva pružanje novčane pomoći obitelji pokojnika. Kroz povijest je bio običaj da imućni članovi ruralnih zajednica budu pokopani sa svojim zlatom. To se temeljilo na uvjerenju da je plemeniti metal neophodan za njihovo putovanje u zagrobni život. Obitelji bi uvijek držale najvrjednije komade zlata odvojeno od ostatka. Međutim, ova je tradicija s vremenom postala manje rasprostranjena zbog neobuzdanog skrnavljenja grobnica od strane lopova u potrazi za zlatnicima.
Prema stručnjacima, rašireno je mišljenje da su razni običaji vezani uz pogrebne tradicije u početku stvoreni pod utjecajem mita i da se najviše poštuju tijekom procesa pripreme pokojnika za njihov posljednji obred. Uobičajeno je staviti brojne osobne predmete u džepove pokojnika, uključujući praktične predmete poput češljeva, tako da svijet može nastaviti održavati svoj osjećaj reda. Prema tradiciji, uobičajeno je da pokojnici budu okruženi novčićima, jer se vjeruje da će im oni trebati za put u zagrobni život. Osim toga, osobne stvari kao što su ručni sat ili štap za hodanje također se mogu staviti u blizini pokojnika. To je za “Kurir” objasnio Jovanović.
Je li dopušteno staviti obiteljske fotografije u lijes? Prema srpskoj tradiciji, običaj je da se u lijes pokojnika ne stavljaju obiteljske fotografije. To je zato što se vjeruje, kako potvrđuje etnolog Jovanović, da će one koji su prisutni na slici, a koji su još živi, Bog zajedno s dušom pokojnika odvesti na onaj svijet. Takvu praksu smatraju rizičnom za obitelj preminulog. U Srbiji postoji tradicija da se pokojnik oblači u najbolje odijelo, koje se obično bira i priprema prije sahrane. Ova praksa je ukorijenjena u uvjerenju da će preminuli nositi odjeću zauvijek, zbog čega je potrebno odabrati odijelo koje je i prikladno i estetski ugodno za njihov vječni život.
Životinje je nužno držati podalje od lijesa. Postoje neki krajevi u Srbiji, poput užičkog kraja, gdje se vjeruje da će se domaća životinja, ako se tijekom obreda otvorenog kovčega približi pokojniku, ili ako ga slučajno preskoči, pretvoriti u vampira . Budući da se to smatra nepovoljnom pojavom, vlasnici kuća u tim regijama poduzimaju posebne mjere kako bi osigurali da njihove mačke i psi ostanu izvan granica svojih domova. Osim toga, nikada ne ostavljaju pokojnika bez nadzora u kući, jer postoji vjerovanje da se vrag može infiltrirati u tijelo pokojnika i učiniti da oni uskrsnu iz mrtvih, potencijalno nanijevši štetu živima.
U posljednje vrijeme postala je uobičajena praksa da se ispravan mobitel stavlja u džep odijela koje je nosio umrli pojedinac. To se radi s uvjerenjem da se u teškim vremenima može tražiti savjet od pokojnika.
