Ponekad pojedinci imaju dojam da je rudarstvo naporan i izazovan posao, poput nas samih koji se u rudnike odvažimo samo povremeno, osobito na Dan rudara koji pada 21. prosinca. Skloni smo zaboraviti na mukotrpan posao koji rudari obavljaju sve dok se ne dogodi još jedna nesretna rudarska nesreća. Stoga vam danas predstavljamo razne prepreke s kojima se ove hrabre žene svakodnevno susreću radeći u smjenama i ostavljajući sve iza sebe nakon što izađu kroz vrata rudnika. Unatoč izazovima, od obitelji dobivaju ljubav i podršku, a kolege rudari ih poštuju.
U prošlosti je mukotrpan posao rudarenja bio namijenjen isključivo muškarcima i samo najhrabrijima. No, u današnje vrijeme i žene su sve zasluženo označile kao “kruh sa sedam kora”. U Senjskom rudniku, gdje se iskopava duboko ispod površine, trenutno radi sedam žena koje rade kao rudari. Svaki dan tri žene, Gordana, Mlađana i Snežana, spuštaju se 250 metara u jamu. Rade zajedno sa svojim muškim kolegama, obavljajući poslove koji su tradicionalno bili rezervirani za muškarce. Ove žene dolaze iz rudarskih obitelji pa svoje zanimanje ne vide kao neobično ili izazovno.
Mlađana Molić ispričala je kako je prije nekog vremena sanjala o radu u jami, a uživala je u tom iskustvu kada se za to napokon ukazala prilika. Prema riječima Gordane Galetić, riječ je o utovaru drvene građe i ugljena. Srećom, proces učitavanja ne predstavlja veliki izazov za tim. Snežana Dobrosavljević ističe kako joj prijašnji rad u privatnoj tvrtki nije bio siguran, no sada ima sigurnu budućnost sa stabilnom plaćom. Unatoč tome što se smatra jednim od najizazovnijih poslova, oni u rudarskoj industriji često oklijevaju govoriti o opasnostima koje nosi njihova profesija. Izbjegavaju razgovarati o opasnostima i potencijalnim nesrećama koje ih dovode u opasnost, kako se ne bi ureći. Nadalje, priznaju da nije neuobičajeno da ljudi izraze iznenađenje kada saznaju da je žena zaposlena u rudarskom sektoru.
Prema riječima Gordane, “Naša solidarnost se proteže na sve spolove. Ravnopravni smo u svakom pogledu. Nakon što su radili u tri smjene, teški poslovi njihovog posla ostaju iza vrata rudnika dok se vraćaju kući. Unatoč teškoćama s kojima se susreću, članovi obitelji pružaju ljubav i razumijevanje, a kolege rudari duboko se dive njihovom radu. Rudar Danijel Mušanović pojašnjava da se njihov posao sastoji od utovara ugljena, a ponekad i dovoza sirovina. Unatoč fizički zahtjevnoj prirodi njihovog posla, ipak ima trenutaka za razgovor i humor. Uz to, Mušanović napominje da su kolege rudari uvijek spremni pružiti ruku.
U malom Senju živi dvjestotinjak obitelji, a gotovo svi žive od lokalnih rudnika. Većina muške populacije ili trenutno radi u rudnicima ili je svojim radom tamo već zaradila mirovinu. Međutim, u rudnicima još nije bilo radnica. Nenad Lukić, ravnatelj RMU Rembas, pohvaljuje njihov izniman rad u obavljanju dužnosti. Ostali rudari pohvalno govore o svom radu i dobrodošli su u rudniku zbog zaštitničkog ponašanja prema kolegama. Priča završava pozdravom rudara: “Sretno!” Ovaj pozdrav ima veću težinu od obične formalnosti, jer obuhvaća zajedničku nadu svih rudara da iz dubine jame izađu netaknuti životi.
