Danas se obeležava hramovna slava manastira koji je posvećen besrebreničkim svetiteljima i čudotvorcima Kozmi i Damjanu. Manastir Zočište, velika srpska bogomolja smještena između dviju enklava, Orahovca i Velike Hoče, privlači mnoge hodočasnike, a ima jedinstvenu kvalitetu po tome što ga posjećuju i kosovski Albanci koji se dolaze moliti. Prema izvješćima medija, ti su Albanci čak putovali u samostan nakon što ga je uništio požar kako bi primili iscjeliteljske moći svetih vrača Kozme i Damjana.
Albanci koji nisu kršteni, a većinom su prakticirajući muslimani, često posjećuju manastir Zočište kada su oni ili njihova djeca bolesni i traže da im se očita molitva. Iako nije moguće ispuniti njihovu molbu, ako budu uporni, iguman otac Stefan sa saradnicima čita im psalte dok počivaju pod svetim moštima svetih Kozme i Damjana. Otac Stefan potvrđuje efikasnost ove prakse, jer poznaje vrlo malo ljudi koji nakon posete manastiru nisu doživeli isceljenje. U mjesecu rujnu 1999. godine, nakon dolaska njemačkih trupa KFOR-a, pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) uništili su crkvu Svetih iscjelitelja Kuzme i Damjana. Eksplozija je prouzročila golemu štetu na nizu neprocjenjivih fresaka i ikona; srećom, redovnici su se uspjeli na vrijeme evakuirati. Nakon četiri godine obnove, crkva je konačno obnovljena, a za starješinu Zočišta postavljen je otac Stefan, monah iz Deča. Trenutačno u samostanu žive tri brata, a stalno ga posjećuju vjernici unatoč trenutnoj pandemiji.
Unatoč zahtjevu policije da grupe ne dolaze autobusima, toplice nismo zatvorili, a pojedinci i dalje dolaze automobilima. To je rezultiralo smanjenjem posjetitelja u odnosu na prijašnje godine kada su nedjeljom dolazile velike grupe do stotinjak ljudi da nas posjete i prisustvuju bogoslužju. Otac Stefan je napomenuo da u vremenima velikih priznanja, kada je manastir posetilo i do tri hiljade ljudi, broj naših posetilaca raste. Prema rečima igumana, Zočište je hodočasničko mesto ne samo za Srbe, već i za Albance. Posjećuju mjesto tražeći liječenje, a braća ih dočekuju raširenih ruku, baš kao i sve pojedince koji dođu u dobroj vjeri. Otac Stefan ističe da Albanci ovu svetinju veoma cijene kao mjesto iscjeljenja, baš kao i pravoslavci. Dugogodišnja je tradicija da domaći kosovski Albanci posjećuju Zočište, iako o tome nema pisanog zapisa. Dolaze kada konvencionalna medicina ne uspije liječiti njihove bolesti, što je bio slučaj tijekom cijelog 20. stoljeća, a vjerojatno i u 19. stoljeću. Svi se obraćaju braći u Zočištu kada medicinski stručnjaci ne mogu pružiti lijek.
Prema riječima oca Stefana, u crkvi se čuvaju relikvije svetih Kuzme i Damjana, za koje se vjeruje da imaju ljekovitu moć za tjelesne i duševne bolesti, unatoč nedostatku srebra. Uočeno je da se Albanci često služe srpskim jezikom, a kada to ne mogu, traže pomoć starije osobe koja poznaje naš jezik. Otac Stefan je objasnio da su ljudi koji dolaze nevjerojatno poslušni. Od njih se traži da legnu na prostirke ispod relikvija, kako nalaže tradicija. U svjetlu pandemije, ovo je prilagođeno manjim grupama kako bi se izbjegle velike gužve. Obično se obitelji okupe i dovedu djecu ili jedna obitelj pozove drugu. U prošlosti je bio običaj da posjetitelji ostanu ležati dvadesetak minuta i možda čak i odrijemaju. Zaspati pod relikvijama smatralo se dobrim znakom, a oni koji su to učinili odmah često nisu osjećali potrebu vraćati se više puta.
Prema njegovom kazivanju, tijekom boravka u Zočištu svjedočio je brojnim pojavama božanskih intervencija koje pripisuje štovanju relikvija svetih Kuzme i Damjana. Iako su neka od tih čuda trenutačna, on napominje da postoje slučajevi u kojima pojedinci možda neće doživjeti trenutačno iscjeljenje, te se moraju vratiti na mjesto u više navrata kako bi primili puni opseg ljekovitih svojstava. Bolesnici se često odlučuju zavaliti ispod posude u kojoj se nalaze posmrtni ostaci svetih Kuzme i Damjana kao običaj. Intrigantno je primijetiti da djeca koja su neverbalna postaju verbalna nakon molitve ili ležanja, ovisno o tome jesu li muslimani ili kršteni. Recimo, sin svećenika u Orahovcu nije mogao govoriti, ali nakon što smo mu očitali molitve, mogao je. Ova pojava je prilično česta na ovim prostorima.
Štoviše, roditeljima koji nisu mogli začeti dijete ono se čudesno daruje, i čak su izliječeni od drugih bolesti. Radosna je prilika kada se vrate i objave da je njihovo dijete progovorilo. Neki roditelji odmah primijete promjenu, dok je drugima potrebno neko vrijeme. Osim toga, neki roditelji mogu zatražiti da netko izmoli molitve u njihovo ime. Prema rečima oca Stefana, posetioci ove svetinje nisu ograničeni samo na meštane okolnih sela; zapravo, njihov broj je oskudan. Zbog nadaleko poznate čudotvornosti relikvija svetih Kuzme i Damjana, ljudi iz cijele pokrajine, a posebno Albanci, dolaze u svetište.
