Melankolični incident u školi na Vračaru obavio nas je mrakom i otvorio pitanja u kom smjeru ide naš svijet. Umjesto da priznamo naš kolektivni društveni neuspjeh, pribjegavamo okrivljavanju jedni drugih, zanemarujući našu zajedničku odgovornost za nesretan ishod. Mladi počinitelj, trinaestogodišnji dječak se nakon masakra identificirao kao psihopat i etiketiran je kao monstrum, dobivajući razne dijagnoze. Međutim, postoji li problem nešto više od onoga što se čini na prvi pogled? Postoji li druga perspektiva za razmatranje?
Prema riječima njegovih komšija, dječak je bio dobro odgojen i uvijek se rado javljao poznanicima, bio je dobar đak i govorio je više jezika, pohađao glumačku i glazbenu školu te se isticao u raznim sportovima. Kao odličan učenik kontinuirano je postizao vrhunske rezultate na natjecanjima, a njegova obitelj, odgojila ga je najbolje što je mogla. Neki su, začudo, negativno reagirali na saznanje da su mu roditelji uspješni liječnici koji su danas u mirovini.
Uvriježeno je mišljenje da bi djeca obrazovanih roditelja trebala biti uzorna i uspješna, što dovodi do velikih očekivanja. Dodatno, neki smatraju da ambiciozni roditelji mogu zanemariti svoju djecu zbog njihove karijere. Prema stručnjacima, postavljanje iznimno visokih standarda za svoju djecu može se obiti o glavu uspješnim roditeljima. Prije nekoliko godina Milica Savić, psiholog, održala je govor na temu ambicija i ovakvih slučajeva, kako je tada istakla, kada ambicija postane nezdrava, postizanje uspjeha postaje opsesija koja često dovodi do povrijeđivanja drugih.
“Sredstva za postizanje uspjeha postaju nevažna jer se postavljaju nerealna očekivanja, što u konačnici dovodi do nezadovoljstva. Čak i nakon postizanja željenih ciljeva, pojedinac ne može uživati u svom uspjehu i postignućima. Predani roditelj daje prioritet važnosti postignuća za svoju djecu, naglašavajući da se ono postiže vlastitim zalaganjem i trudom. Potiču i podržavaju aktivnosti koje pokreću njihova djeca i daju im slobodu izbora. Za razliku od nekih modernih roditelja koji prebacuju svoju djecu s jedne aktivnosti na drugu, ključno je pustiti djecu da istražuju različite aktivnosti i istovremeno preuzeti odgovornost za svoje izbore.” – naglasila je Milica u svom obraćanju.
Ono što se ističe jeste da je dječak istaknuo da je doživio socijalnu izolaciju i odbacivanje, što može određenim stručnjacima pružiti nešto bolji uvid u čitavu situaciju. Osim što je zamračio naše živote, njegovi su postupci doveli do njegove vlastite propasti i umjesto da osuđujemo jedni druge, moramo razmisliti i smisliti rješenje za sprječavanje takvih situacija u budućnosti. Naše društvo je jedinstveni sustav koji je neosporivo i definitivno posrnuo, a na svima nama je da preuzmemo odgovornost i radimo na boljoj budućnosti.
